U radionici “Vrijedne ruke” članice Foruma žena “Sabina Jamaković” njeguju kulturu i tradiciju olovskog kraja

U nekim prošlim vremenima kada su sijela i druženja djevojaka i žena predstavljala vid okupljanja,zabave i jedan od načina razmjene znanja i iskustava ,pored izrade ručnih radova,međusobnog pomaganja u obavljanju poslova ,iskusnije domaćice pravile su i poslasticu ćeteniju.Ovo slatko jelo zahtijeva i posebne vremenske uslove a to je zima i temperatura ispod nule.
Jednu od takvih večeri ove zime iskoristile su i članice Foruma žena „Sabina Jamaković“ koje u programskim ciljevima ovog udruženja imaju i očuvanje kulture i tradicije olovskog kraja.U vlastitoj radionici „Vrijedne ruke“iskusna domaćica Zakira Degirmendžić uz pomoć svojih kćerki Dine i Elme ali i ostalih žena započele su izradu ovog tradicionalnog slatkog jela.
-Prvo se isprži brašno,1 kg i li dva koliko ko želi ,u jednu šerpu se stavi 1 kg šećera da se istopi i čaša sirćeta to treba da se kuha dok ne porumeni dovoljno.Kada dobije istu smeđu boju ova smjesa se iznosi napolje gdje to sasipamo u pouljenu bakrenu tepsiju na hlađenje sve dok se ne počne odvajati od tepsije.E, tada su potrebne spretne ruke ,da od te skoro ohlađene smjese naprave halku koju vrte u krug.Halku od šećera unosimo u prostoriju ponovo i na siniji ili stolu posutu brašnom okrećemo halku .Ako nam je puno tvrda halka posipamo toplo brašno po njoj i okrećemo ako je topla halka stavljamo hladno brašno kako bi se brzim pokretima ruku formirala u sitne rezance,kaže Zakira.
Ovaj postupak nije jednostavan kako to izgleda u priči jer oko pola sata traje okretanje i prebacivanje halke od šećera koja u nevještim rukama i ne može biti pravilno dovedena do kraja kao što je to bio slučaj sa jednom grupom žena koje su prvi put radile ćeteniju.Naime nikako im nije polazilo za rukom da se halka od šećera počene formirati u rezance ali i tu ima spasa pa je smjesa ponovo vraćena da se zagrije,pa napolju da se formira u halku pa opet u brašno da bi na kraju ipak uz asistenciju vještijih domaćica i ova druga ćetenija bila spremna za serviranje.
Mnogimaje ovo prvi put da vide i jedu ovo tradicionalno bosansko jelo koje je bilo nezaobilazna poslastica u hladnim i dugim zimskim noćima kada su se uz pjesmu i šalu družile djevojke i žene.
Pored ćetenije još jedno tradicionalno slatko zvano maljuga znalo se naći na sofri.Za ovo jednostavnije jelo potrebno je samo veliko društvo.Postupak je sljedeći,
-U 1,5 litar vode,6 fildžana šećera da prokuha,jednu čašu pekmeza od jabuka u to staviti isprženo brašno, malo sačekati i miješati brzim i snažnim pokretima ruke da nema grudvica.To vadimo kašikom i posipamo šećerom ko voli slađe,priča nam Zakira dok miješa ovo jelo koje je dosta slično tradicionalnoj i poznatijoj poslastici halvi.
Ova poslastica je ljepša sa bijelim brašnom a može se praviti i sa kukuruznim brašnom što je kako kaže naša sagovornica bilo rjeđe.I ova poslastica je skoro zaboravljena jer sada su brojne mogućnosti za kolače a u to vrijeme naših nana i majki je bila cijenjena i pravila se na druženjima i sijelima za veći broj osoba.
Bila je ovo prikila da se ove dvije večeri petvore u veselo sijelo uz pjesmu,šale i smijeh .
Zahvaljujući ovim vrijednim domaćicama ova tradicionalna sijela kao i jela su otrgnuta od zaborava što je na druženjima članica ovog udruženja često slučaj kao i u sekciji veza i pletenja gdje se izrađuju predmeti od vune i konca koji često posluže kao ukras i suvenir za brojne prijatelje i goste udruženja.