– O NASELJU I PORIJEKLU OLOVSKIH FAMILIJA –
Olovo je poznato srednjovjekovno naselje sa srednjovjekovnom utvrdom iznad naselja po imenu Olovac. Dva su osnovna činioca nastanka i razvoja naselja Olova. Jedan je svakako rudnik olova po kome je, bez sumnje, grad dobio ime, a drugi važni putevi koji prolaze kroz njega. Na prelazu 16/17 stoljeće Olovo je u statusu pazara sa oko 140 kuća, samostanom sa crkvom i redovnicima, džamijom sa službenicima hatibom i mujezinom i odgovarajućim vakufom.( Amina Kupusović- Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine sv. III, Bošnjački institut Cirih-odjel Sarajevo, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000., str. 185-188. Baština sjeveroistočne Bosne VII 38 Atanazije Grgičević (Jurjević) je u svom izvješću iz 1626. godine zabilježio da je Olovac bila utvrda iznad naselja, a varošica ispod nazivala se Olovo… Eksploatacija, prerada i izvoz rude olova je tokom srednjeg vijeka i starijeg perioda osmanske uprave davala poseban podsticaj za razvoj grada. Stare putne komunikacije od najstarijih vremena pa do kraja 19. stoljeća također, snažno utiču na razvoj Olova i daju mu odgovarajući značaj. One spajaju Panoniju i sjevernu Bosnu sa srednjom Bosnom i dalje Jadranom. O nastanku, imenu, srednjovjekovnom razvoju ovog rudarskog mjesta, prvom pominjanju itd. puno se govorilo i može se saznati iz brojnih radova na ovu temu. Posebno preporučujemo zbornik radova okruglog stola „Kulturno naslijeđe Olova i olovskog kraja“ u organizaciji Federalnog ministarstva kulture, a u okviru Dana evropskog naslijeđa oktobar 2016. godine i okruglog stola „Rijeka Krivaja kroz prošlost“ u organizaciji Instituta za historiju iz Sarajeva – septembar 2014.godine. U Ovom našem osvrtu na prošlost, u nekoliko nastavka, fokusiramo se na karakteristike Olova krajem 19. Vijeka. Za Vas smo dakle, navodeći izvore, napravili jedan sažeti prikaz Olova u vremenu sa kojim još možemo, sa distance od oko 100 godina, uhvatiti poveznice kako kroz imena ljudi, tako i kroz opisane urbano.geografske karakteristike.
Danas se kada je naselje Olovo u pitanju razlikuju Gornje Olovo, gdje je jezgra stare varošice, i Donje Olovo koje se razvilo u 20. stoljeću. Narodna tradicija koja se može čuti od stanovnika Olova govori da se u starom Olovu (jer tada nije postojalo Donje ili Gornje već samo Olovo) starinom nalaze tri ulice (sokaka):
- 1. Put od mosta na Bioštici do Karahmetovica kuća bila je: Ulica Brdo,
- 2. Sokak kod džamije zvao se kratko, Ulica i
- 3. Put od raskršća Hanište pa prema Jesenu zvao se Cecelj.
Negdje poviše Jasena a ispod magistralnog puta Sarajevo – Tuzla nalazilo se rudarsko okno Cecelj gdje se kopala ruda olova. U Gornjem Olovu su svega tri ulice: Ulica, Cecenj i Brdo. Iznad varošice je mjesto Crkvište. Put mjesnog mehteba ka Crkvištu i sada se zove Skale.
OLOVSKE FAMILIJE: Poznato je da su u Olovu i okolini živjele brojne katoličke familije tokom 16 i 17. stoljeća. Uglavnom su tokom 17. i početkom 18. stoljeća odselile na sjever, preko rijeke Save – najviše u Ilok i Slavoniju. Dosta je familija i među bošnjačko-muslimanskim stanovništvom za koje opća narodna tradicija kaže da su stari u Olovu. Takvu tradiciju je u Olovu, početkom 20. stoljeća, poznati etnolog Milenko Filipović, zabilježio za sljedeće familije: Degirmedžić, Kajičić, Čauševići (od njih su Mujkići i Aganovići), Hadži Ibrahimovići (od njih su Karačići), Memagići, Karasalihovići, Salihagići… Vrlo su stare i familije: Kajičić (Kakčije), Sulejmanovići (Hadži Sulejmanovići, sa ogrankom Keše), Cerići, Karahmetovići (davno doselili vjerovatno iz Kurdistana). U 17/18. stoljeću (poznato je da su Osmanlije izgubile krajeve sjeverno od rijeke Save pa su na kraju 17 stoljeća u Olovo stigli: Kanjići (iz Kanjiže u Mađarskoj), Jusufspahići-Begovići (iz Kobaša), Mešići (ogranak Degirmendžića, po nekima iz Dalja), Keše (ogranak Sulejmanovića, možda iz Kešinaca)… Neke su familije u Olovo doselile krajem osmanske uprave (tokom 18. i 19. stoljeća). Iz Sarajeva su tada doselili: Hadžiabdići, Jamakovići, Vilajetovići-Gluhići, Hemići, Sarajlići-Mujezinovići… Od Foče, Fočići (tradicionalno imami džamije u Olovu) i drugi Fočići. Doseljava se i iz drugih krajeva, Biogradlije-Ibiševići iz Beograda (Biograda), Ramići (Arnautluka), Ljuce (Nikšića)… Najviše familija je doselilo iz Kladnja, i to tokom 19. stoljeća. To nije čudnovato, jer se Olovo nalazilo u kadiluku Kladanj i na važnom putu iz Kladnja ka Sarajevu. Tako su doselili: Brkići, Krlučevići, Ahmetagići, Pašalići…( Izvori: Marko Karamatić, Olovo kao paradigma katoličanstva u Bosni u XVII. stoljeću, Zbornik radova sa Znavstvenog skupa Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu, Sarajevo, 2008., str. 104. 3 https://brussa00.wordpress.com/Januar-februar 2015. 4 M. S. Filipović, Varošica Olovo s okolinom, Beograd, 1934., str. 9 5 Više vidjeti u M. S. Filipović, Varošica Olovo… Baština sjeveroistočne Bosne VII 39 posjedničke familije iz grada Kladnja imaju nekretnine u Olovu, najviše Olovskim Lukama. Takve su: Mašići, Đozići, Bajići, Hasići, Ćate, Serdarevići.
Područje gornje Krivaje su u prošlosti presjecali stari putevi koji su išli iz gornje Bosne i okoline Sarajeva ka Spreči. Treba spomenuti takva dva puta. Prvi je išao sa juga preko Nišićke visoravni i sela Krivajevići, zatim preko Krivaje i naselja Pauča ide ka Spreči. Drugi važniji put je onaj vrlo poznati put koji iz Sarajeva, preko Olova i Kladnja ide za Spreču (Tuzlu). Polazi iz Sarajeva, preko Vratnika i Hreše. Ide na Vučju luku, planinu Ozren i pored Kruševa i Dolova dolazi u čaršiju u Olovu. Na njemu su brojni hanovi, ostaci kaldrmi i druge starine. U Olovu su bila dva hana (Salakov i Kešin) i Menzilhana. Odmah ispod Olova put je prelazio rijeku Krivaju (neposredno iza njenog nastanka od Bioštice i Stupčanice). Prema predanjima tu je nekada bila i ćuprija, na mjestu zvanom Zlohur. Put se dalje penjao uz magalu Zagrađe i preko Ponijeračkog brda i poznatog prevoja Karaula išao u Kladanj. Tu je opet bilo puno hanova a dalje put ide ka Spreči i Tuzli (preko Noćajevića i Džebara).
U slijedećem nastavku: Detaljan pregled kuća u Olovu krajem 19 st. sa popisom vlasnika i naslijednika.
