AktuelnoEkologijaZdravlje

VODA PAMTI

Čini se kao da nema ništa jednostavnije od vode. No, neka bi istraživanja mogla iz temelja promijeniti ovo uvriježeno gledište. Sve donedavno su tvrdnje o neobičnim svojstvima vode, poput one da voda “pamti” što je jednom u njoj bilo otopljeno, odreda bile odbacivane kao pseudoznanstvene. Međutim, unatrag nekoliko godina neki vrlo ozbiljni znanstvenici, uz pomoć preciznih mjernih instrumenata i uz primjenu znanstvenih metoda, pristupili su istraživanju tih neobičnih svojstava vode.

Pamćenje vode

Već je duže vrijeme poznato da voda ima neka neobična svojstva, ili kako to znanstvenici nazivaju – “anomalije”, koje pripisuju činjenici da je voda u stvari tekući kristal i da je bipolarna. Njena osnovna fizikalna i kemijska svojstva ostaju nepromijenjena, ali nastaju promjene u povezivanju njenih molekula.

Vrtloženjem, na primjer, voda se odupire utjecajima nečistoća i ustajalosti, prestrukturira se i dovodi u red svoju molekularnu strukturu, pa se voda u potoku pročišćava vrtložeći se među kamenjem. Mehanizam samopročišćavanja vode nije još potpuno poznat. Jedna je od teorija da voda vrtloženjem uzima sveprisutnu energiju i tako postaje čista i blagotvorna.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Još je dvadesetih godina prošloga stoljeća čuveni austrijski izumitelj i šumar Viktor Schauberger u svojim radovima tvrdio da se voda ponaša kao živo biće, odnosno, da ima svoj život i smrt, te da se, ako s njom nepravilno postupamo, može “razboljeti” i svoje “bolesno” stanje prenijeti na organizme biljaka, životinja i ljudi. Schauberger je također govorio da voda u prirodi sama sebi dubi vijugave tokove i tako čini nutarnje pokrete koji prikupljaju više snage nego što je čovjek u stanju izmje­riti, a da ravne vodovodne cijevi oduzi­maju vodi njenu vitalnost potrebnu za život svih bića.

Ideju da voda “pamti” prvi je iznio vodeći francuski imunolog dr. Jacques Benveniste, iako je sama ideja daleko starija i čini polazište homeopatskog liječenja. Kao voditelj imunološkog laboratorija francuskog Nacionalnog instituta za medicinska istraživanja u Parizu, Benveniste je 1983. godine proveo eksperiment čiji su rezultati uzdrmali ortodoksni znanstveni svijet.On je, naime, bazofile, vrstu bijelih krvnih stanica koje se aktiviraju kada dođu u dodir sa tvarima na koje smo alergični, izlagao djelovanju anti-imunoglobulina E (aIgE), a koji inače ima biološku osobinu neutraliziranja bazofila. Namjeravao je istražiti u kojoj će najmanjoj koncentraciji aIgE ostvariti efekt na bazofilne stanice. U tom eksperimentu on je dodavao jednu kap osnovne otopine (u ovom slučaju – aIgE) u 99 kapi destilirane vode, a onda je tu smjesu mućkao 30 sekundi. Nakon toga je uzeo jednu kap od te smjese pa je dodao u novih 99 kapi destilirane vode. Ponavljao je ovaj postupak očekujući da će nakon dovoljnog razrjeđenja reakcija izostati. Međutim, čak i nakon što je ovaj postupak ponovio 120 puta, do reakcije je i dalje dolazilo, iako se uz malo matematike može dokazati da već nakon 23. razrjeđenja praktički nema više niti jedne molekule aIgE-a u otopini. Zaključak koji se nametao sam po sebi je da voda na neki način “pamti”, odnosno čuva svojstva one tvari koja je u njoj bila otopljena. Njegovi su pokusi na taj način bili eksperimentalna potvrda osnovnih načela homeopatske medicine.

U međuvremenu je Benveniste, koji je tvrdokorno branio svoje otkriće, proglašen šarlatanom i potpuno je diskreditiran kao znanstvenik, tako da tek mali broj ljudi zna o njegovim ranijim ortodoksnim znanstvenim postignućima kod istraživanja alergija i upala. Uglavnom je ostao upamćen po svom slavnom/neslavnom istraživanju “vode koja pamti”.

Njegova otkrića ponukala su neke istraživače na slične eksperimente. Istraživanja vezana za “pamćenje” vode, nametnula su i drugi, ekološki problem – zbog spoznaje da voda “pamti” sve što je u nju bilo ispušteno, bez obzira na sva pročišćavanja, filtriranja, tretiranja klorom i fluorom. Voda nam uredno vraća sve što smo u nju “odložili”.

Da je to tako, fotografski je dokumen­tirao japanski znanstvenik Masaru Emoto koji je rezultate svog istraživanja objavio 1999. godine u knjizi Poruke iz vode.

Masaru Emoto je uzeo nekoliko hiljada uzoraka vode iz izvora, rijeka i jezera, koje je zamrzavao i promatrao njihove ledene kristale pod mikrosko­pom. Primijetio je da potpuno čista, prirodna voda iz planinskih potoka ili izvora, formira savršene heksagonalne kristalne oblike neobične ljepote, dok su kristali koji potječu iz zagađenih ili stajaćih voda nepravilni i deformirani.

Svoje je istraživanje proširio na djelovanje zvukova i govora na vodu.

Emoto iznosi tvrdnje – da ako čovjek usmjeri svoje misli na vodu, slike rezultirajućih kristala bit će lijepe ili ružne, ovisno o tome uputimo li vodi pozitivne ili negativne misli… Ako ništa drugo, Benevisteova “heretička“ teorija uzvitlala je imagina­ciju znanstvenog svijeta!

Posljednjih godina počela su se otkrivati čuda vode, ali je savremena nauka još uvijek nijema pred ovim čudesnim fenomenom. Za njegovo otkrivanje očito je potrebno novo znanstveno razmišljanje koje neće biti ograničeno okoštalim znanstvenim dogmama.

Autor: Emir Mujić

Prikaži više

Povezani članci

Pogledajte također
Close
Back to top button