02.11.’93. godine – najelitnije jedinice sa općine Visoko u sadejstvu sa drugim jedinicama OG “Istok” vrše napad i oslobađanje Vareša sa minimalnim gubicima, a ogromnim dobitkom.
Tu HVO dobija težak udarac, da bi nedugo zatim pokušao ponovni proboj naših linija i zauzimanja Fojnice, al i i tada doživljava slom i to velikim učešćem visočkih jedinica.
Izvor: veterani.ba
Na suđenju Ratku Mladiću pred Tribunalom u Haagu svjedočio je njegov potčinjeni komandant, sa Ilidže, Goran Šehovac, koji se hvalio karitativnim naporima Vojske Repulike Srpske tokom izvlačenja hrvatskih civila i ostale nejači iz Vareša. Haško tužiteljstvo priložilo je bilješke koje je pedantno vodio Mladić u kojima, pored ostalog, piše kako su na sastanku u Beogradu Slobodan Milošević i Radovan Karadžić zaključili da „treba pomoći Hrvatima u svakom pogledu kako bi se muslimani prisili na podjelu Bosne“.
Vareš, odnosno Hrvati iz toga gradića u toj paklenoj bosanskoj zamci bili su unaprijed žrtvovani odakle god se pogleda njihov tragični usud.
DEBLOKADA TUZLE I MASAKR U STUPNOM DOLU
Plan neprijatelja krajem 1993. godine bio je da se preko Olova, dolinom rijeke Krivaje, spoji s neprijateljskim snagama na Ozrenu i da u potpunosti odsijeku tuzlansku regiju koja je već tada bila najveća slobodna teritorija u Bosni i Hercegovini. Ipak, stalni problem za pripadnike 2. korpusa bila je nemogućnost dopreme materijalno-tehničkih sredstava, hrane, goriva i lijekova. Plan neprijatelja je bio da potpuno odsijeku tuzlanski region. Snage Drugog korpusa odlučile su osujetiti taj plan napadom na grad Vareš koji je tada imao izuzetan strateško-taktički značaj. Grad Vareš bio je slavina od koje je zavisio život na području Tuzle. Svi humanitarni konvoji prolazili su kroz ovaj grad pod kontrolom HVO-a. Doprema hrane, lijekova i mts-a ovisila je isključivo o odluci lokalnih vojnih vlasti u tom gradu. Kad hoće puste konvoj, kad neće, zatvore i mi gladujemo. Mi smo zaista bili na granici izdržljivosti. Nismo imali hrane, nismo imali municije, dok se druga strana rasipala. Ja sam radio tada obavještajne poslove i imao sam podatke da četnički komandanti i neki HVO oficiri sjede po Varešu po kafićima, zajedno piju i druže se. Oni nisu između sebe imali neprijateljskih djelovanja.” (Enes GURDA, oficir ARBiH)
Nakon što se “proslavio” izvršenjem prljavih zadataka u cilju izazivanja neprijateljstva između snaga HVO-a i Armije RBiH i nakon što je sa svojim kriminogenim vojnicima zaveo strahovladu u Varešu hapseći i pripadnike HVO-a, 23. oktobra 1993. godine jedinice HVO-a pod komandom kriminalca i ratnog zločinca Ivice Rajića počinile su masakr nad bošnjačkim stanovništvom u Stupnom Dolu.
Nakon toga, 210. brigada Armije RBiH od pretpostavljene komande dobila je zadatak zauzimanja Vareša.
“Mi smo tada bili najjača manevarska brigada koja je upotrebljivana za najjača borbena djelovanja u cijeloj Bosni i Hercegovini.” (Nusret ČERKEZOVIĆ, oficir ARBiH)
“Komandant Nesib Malkić, kao i uvijek do tada, krajnje ozbiljno je prihvatio ovaj zadatak započevši pripremna izviđanja. Lično je 24. oktobra provjerio situaciju u Stupnom Dolu i odlučio da sa svojim planovima napada upozna komandante svojih bataljona. “ (Husein JUSIĆ, saborac i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan )
Izvor: heroji.ba
Još tekstova:
– POKOLJ U STUPNOM DOLU I RAT U VARESU PLANIRALI SU HRVATSKI EKSTREMISTI U DOGOVORU SA SRBIMA!
– I HVO je granatirao Sarajevo
Izvor Magazin plus
Radio Olovo/A.M
