Ovog vikenda pročitajte “Itake” Benjamina Bajramovića
Za ovu rubriku Sanela Kaikčija iz Gradske biblioteke Olovo vam ukratko donosi sadržaj romana i zašto bi ga trebali pročitati.Izlog knjige u programu Radio Olova možete slušati petkom od 10 i 30 i reprizno od 14 i 30 sati.
“Itake “su roman o ovdašnjem tranzicijskom životu mlade generacije kao procesu stalne destrukcije i krajnjeg egzistencijalnog poraza, ali u kontrapunktu, kao etičkom načelu stalno prisutnom u priči, i roman otpora tom razaranju energijama empatije prema drugima, ljubavi i prijateljstva. Vješto organizirano, perfektno ispričano, narativno slojevito djelo s majstorskom poetskom rečenicom i psihološkom dubinom, Itake pokazuju da ih je napisao romansijer velikog talenta i iznimnog književnog obrazovanja.
Prema riječima Envera Kazaza “Roman Itake Benjamina Bajramovića zasnovan je na priči koja se odvija na specifičnoj dramskoj pozornici, siromašnoj Delbojevoj podrumskoj kafani, u koju svakodnevno dolaze likovi iz romana, vezani prijateljskim odnosima a egzistencijalno određeni generacijskom dramom u razorenom društvu.
Dovedeni u egzistencijalni tjesnac, gotovo ćorsokak, oni moraju donositi presudne životne odluke. U poetizaciji, vizualizaciji, kromatizaciji i dramatizaciji narativnog iskaza autor demonstrira vrstan stil, a unutarnja psihološka i etička napetost priče je tako zanimljiva da se roman Itake čita u dahu.” Ivan Lovrenović
Roman Itake ispisali su glasovi Maše, Nećka, Delboja i omniprezentnog naratora koji kazuje glas psa i Jakova. Njihovi glasovi govore o trenutnoj političko – ekonomsko – društveno razorenoj zbilji i egzodusu mladih iz države u kojoj su rođeni. Nekim slučajem, poznaju Mikija, glumca u penziji koji recitira poeziju te se okupljaju oko njega. I tu je započeo ovaj roman.
Na tragu onoga što Miki recitira, glas poezije je vječan i trajan, bez obzira na mjesto i vrijeme. Tu se upoznaju s glasom pjesnika Kavafija iz čijeg su pera iskapali stihovi o potrazi i putovanju. Iako izvorno bazirana na Odisejevom lutanju i desetogodišnjem izgnanstvu iz rodne Itake, Kavafijeva je pjesma univerzalna alegorija o traganju, učenju i sticanju iskustva, odnosno o probijanju postojeće granice znanja i povratku na mjesto koje je ostalo unutar stare granice znanja i protjeralo te da pronađeš nove oblike života i doneseš ih onome što kućom zoveš.
Svi likovi unutar romana, koliko god drukčije prikazani, vrludaju unutar stega sistema koji još nije prošao ni tranzicijski period sistematično, a već ga se označuje etiketom postranzicijskoga i kapitalističkoga. U takvom poretku se ni roditelji nisu snašli, a kamoli njihova djeca koja su već došla u zrele godine i u kojima bi trebali da imaju stabilan posao, kvalitetno društvo i kolege, te stabilne veze i odnose.
No, Bajramović to ne prikazuje na takav način. Autor je pronicljiv i analitičan u promatranju sistema u cjelosti i ne promiče mu nijedan detalj zbilje koja je na sceni. Bajramović je uspio da oživi pitanje agona na kojemu se zasnivala čitava antička kultura. Agon znači borbu kojoj pripada i Odisejevo prognanstvo s Itake, njegove domovine. Sistemske karike koje je Odisej ostavio za sobom su pukle onog trena kada je znanstvena paradigma oslobođena trenutnog limesa. Autor, na tom tragu, ovdje analizira upravo društveni problem koji ne funkcionira kao antički, iako mu je osnova ista. Problem nadogradnje nema jednak uzus onome antičkome, te se danas karike sistemskog lanca ne mogu iskidati tek proširivanjem granice znanja. Receptori ne funkcioniraju jednako kao tada iz dva razloga: a) prevelika količina informacija i prelak pristup informacijama zahvaljujući internetu, i b) relativizacija pojma naučne istine u nedostatku naučnog autoriteta i preopterećenosti informacijama.
