Okupili se nekadašnji olovski osnovci
Svaka priča iz školskih klupa je na svoj način lijepa . Svojim primjerom su to potvrdili i nekadašnji olovski osnovci, oni što su prije 53 godine započeli a prije 45 godina završili olovsku osnovnu školu. Sreli su se ovih dana ponovo u Olovu na, kako su ga nazvali, „Susretu za svjetlost nezaborava“. Ni nakon blizu pet decenija uspomene na školske dane nisu izblijedile, a radost ponovnog susreta za trenutak je, generaciji rođenoj 1952. godine, u Olovu ,kazaljke životnog sata vratila u vrijeme kada se kako rekoše budućnost gradila a ne krala. Nakon 45 godina učenici 8a i 8b razreda iz 1967. godine, ponovo su se okupili ispred OŠ u Olovu. Nažalost u jednom razredu jer čak 25-oro njih nije više među živima. Stotine, pa i hiljade km, za neke od prisutnih, nisu bili prepreka da stignu na susret za, kako su ga nazvali „svjetlost nezaborava“. U zavičaju se okupila, kazuju činjenice, sjajna generacija, čije emocije i pogledi u temelju ruše životne i sve druge barijere.
– Bio sam na našim lednim izvorima ja žednik zavičajni u snovima. Mi smo generacija 52. u kojoj zaista postoji jedna koheziona sila koja približuje ljude, primiče im glavu i sretan sam što u mojoj generaciji nije niko od takvih ljudi da ne smije doći u svoj rodni kraj, u svoj zavičaj. Ko smo, šta smo, kuda idemo i koliko smo bili pod energijom zablude u jednom teskom periodu –daleko jedni od drugih, a u stvari zlo se može samo dobrim pobjediti. To je rekao Tolstoj i mislim da je zadaća ovog naseg susreta da to popečati, posvjedoci.–kaže Nedeljko Žugić, književnik i novinar koji je bio jedan od organizatora ovog susreta.
– Onaj ko ne doživi ovo ne može shvatiti. Ja sam prije 45 godina odavde iz ove škole izašao u opancima, a danas 60 mi je godina, imam svoju biografiju. Drago mi je da je ona ovakva i ja je neću mjenjati. –ističe Mr. Dževad Abazović,također jedan od organizatara.
Nema sumnje da će život i nove generacije maturanata što ih svake godine ispraćamo odvesti svojim putevima, ali iskustva ovih ljudi kazuju kako ključ uspjeha zapravo leži u neprekinutoj vezi sa zavičajem. Te staze nesmiju više nikada zarasti u korov zlog vremena koje je iza nas poručuju maturanti iz daleke 1967.
Nakon obilaska i srednje škole, te nakon šetnje gradom olovski maturanti iz 1967 godine nastavili su sa maturskim sijelom koje je polučilo zajednički zaključak o novom druženju „za svjetlost nezaborava“ već naredne godine.
