Organizovano druženje za majke šehida i poginulih boraca -“Životi oplemenjeni tugom i ponosom”

U sali Banje „Aquaterm“ u Olovu danas je organizovan prijem i druženje za majke šehida i poginulih boraca općine Olovo.Ovo druženje po sedmi put zaredom pod motom „Životi oplemenjeni tugom i ponosom “ organizovalo je Udruženje za ruralni razvoj „Zeleni vir“ uz pomoć i podršku Općine Olovo i Općinskog načelnika Đemala Memagića i Banje „Aqutarem“ .Okupljenim majkama obratila se Kemala Hodžić predsjednica Udruženja“Zeleni vir“ koja se zahvalila svim majkama koje su došle kao i onima koji su na bilo koji način podržali ovaj događaj.

-Cilj ovog druženja je da majkama koje su izgubile svoju djecu i muževe kažemo da nisu same da nisu zaboravljene i da ćemo ih mi pratiti i družiti se s njima dok budemo mogli i dok budemo živi.Nažalost od prošle godine do danas među nama više nisu tri majke ,od 2011. godine rastali smo se sa 23 majke.Ovom druženju ne prisustvuju majke koje su bolesne ali mi njih posjetimo i razgovaramo s njima,kaže Hodžić.
Prigodne poklone za ovu priliku majkama Udruženje “Zeleni vir”je obezbijedilo uz pomoć donatora preduzeća „Alma Ras“,preduzeća “Klas“,Mesne industrije „Ovako“,članica udruženja koje žive i rade u dijaspori ali i brojnih drugih olovskih privrednika i preduzeća.

Općinski načelnik Đemal Memagić u svom obraćanju majkama je kazao da nastoji da učini sve što je u njegovoj moći da pomogne majkama čija je tuga vječna.

-Ja sam vam na raspolaganju uvijek za sve što vam mogu pomoći zajedndo sa svima onima koji razumiju vašu i njihovu žrtvu .To je naša moralna i društvena odgovornost.Želim da vas posluži zdravlje i da ovo društvo nikad ne zaboravi sinove BiH koji su je odbranili,kazao je načelnik Memagić.

Već drugu godinu zaredom na ovo druženje pozvane su i članice Udruženja „Majke Srebrenice“gospođa Munira Subašić predsjednica udruženja,Kada Hotić i Šuhra Sinanović predsjednica Udruženja „Žena Podrinja- Bratunac“.
Prisutne majke ne može niko bolje razumjeti od majki koje su izgubile i po nekoliko članova svoje porodice poput majki iz Srebrenice,Bratunca,Žepe i drugih gradova u kojima su stradali Bošnjaci širom BiH.

– Najveća nepravda je čekati pravdu, jer mnogi zločinci su još uvijek na slobodi.Mi još uvijek nismo pronašli kosti svoje djece i rodbine ali ipak moramo se boriti ne zbog nas nego zbog onih koji ostaju iza nas.Mi znamo šta je tuga i bol za najmilijima zato smo danas ovdje da to podijelimo .Ono što vi osjećate da znate da i mi majke Srebrenice to osjećamo ali ipak moramo biti ponosne kao majke Bošnjakinje čija su djeca nevino stradala i koju ne možemo vratiti.Moramo se svi zajedno sjećati njih ,nesmijemo dozvoliti da nas zaborav ubije jer je zaborav je najveći neprijatelj čovjeka, to moramo prenijeti našim unucima.Hvala vam na ovoj prilici da budem s vama i ako Bog da i do godine da se vidimo,kazala je Subašić.

Đulka Hadrović je u agresiji na Olovo i BiH izgubila jednog sina Hajrudina Hadrovića od tada je oboljela i s teškom mukom se miri sa sudbinom da ga više nema iako je iza njega ostalo troje djece a ima i još dva sina.
-Moje srce zna kako se nosim s bolom svih ovih godina ali šta ću nisam sama,kaže majka Đulka.

Mejra Dahić iz Kamenska ima 76 godina , izgubila je sina Adila koji je imao 33 godine kad je poginuo a sad bi mu bilo 57 godina.
-Iza njega su ostala tri sina i supruga .Jednom sinu nije bilo ni ime dato pa smo mu dali njegovo ime.Umrla mi je i snaha njihova majka ,sinovi su dobro živi i zdravi dva su se oženila najmlađi još nije.Imam još dva sina hvala Bogu ,dobro su ,žive u Sarajevu a jedan je sa mnom boluje od epilepsije . Borim se za njega a zimi odem u Sarajevo pa se opet vratim na proljeće.Posijem sebi bašču to mi je utjeha da se malo krećem .Drago mi je kad dođem ovdje ,kaže majka Mejra čije su misli ostale kod kuće kod bolesnog sina.

Na licu majki kojima godine odnose i ono malo snage i života što im je ostalo ucrtana je bol i sudbina koja je ista.Gubitak djece niko ne može nadoknaditi ali ovo društvo je dužno poštovati njih i žrtve slobode koju danas imamo jer kao što reče majka Munira Subašić „zaborav je naš najveći neprijatelj“ a ovo je samo jedan od načina borbe protiv zaborava koju smo dužni nastaviti svi pojedinačno i kolektivno u ovoj našoj jedinoj nam domovini BiH.

Na Trgu „Senahid Bolić Bolo“ na centralnom spomeniku šehidima i poginulim borcima općine Olovo majke su zajedno sa predstavnicama udruženja položile cvijeće i proučile Fatihu a zatim je komandant 1.Slavne olovske brdske brigade majkama uputio poruku da njihova i žrtva njihove djece neće i ne smije biti zaboravljena ,na to nas obavezuje sloboda u kojoj danas živimo,istakao je između ostalog komandant Karičić podsjećajući da je nedavno izdata knjiga „Stradanje i razaranje herojskog Olova 1992-1995 godina“ u kojoj se nalaze imena šehida i poginulih boraca u agresiji na Olovo .
A.Milunić