Opsada Sarajeva, rušenje Starog mosta u Mostaru, masakr u Ahmićima, pokolji u Stupnom Dolu,
Grabovici, Trusini, na sarajevskim Kazanima, koncentracioni logori Omarska, Trnopolje, Sušica, Luka,
Čelebići i drugi, rezultati su monstruoznih politika devedesetih čije klice i danas žive u političkim
agendama pojedinih domaćih i regionalnih vlastodržaca. Kada se mislilo da je zlo dostiglo svoj vrhunac, da
ne može više i dalje, dogodila se Srebrenica. U julu 1995. godine za vrijeme rata protiv Bosne i
Hercegovine počinjen je genocid u Srebrenici kada je planirano i organizovano ubijeno više od osam
hiljada muškaraca i dječaka. Tijela Bošnjaka su zakopana u brojnim masovnim grobnicama širom Podrinja,
a kasnije su premještana iz primarnih u sekundarne i tercijarne grobnice.
Svijet je ubrzo počeo da se suočava sa rezultatima zla. Istina se morala dokumentovati, a pravda
zadovoljiti. Žrtve i njihove porodice pronaći mir. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ),
sudovi u Bosni i Hercegovini i regionu su osudili više od pedeset pojedinaca za individualnu i komandnu
odgovornost za planiranje i učešće u genocidu. Uslijedile su inicijative i brojne rezolucije koje će imati za
cilj priznanje genocida i komemorisanje žrtava. No, to nije sputavalo političke lidere i njihove birače da
sistematski i svakodnevno negiraju genocid, nanose dodatnu bol porodicama ubijenih i ostavljaju trajnu
mrlju na čovječanstvo i generacije koje dolaze.
Svi napori komemorisanja srebreničkih žrtava ne bi bili uspješni da nije bilo civilnog društva koje je
neumorno radilo na pomoći članovima porodica, širenju istine i dokumentovanju utvrđenih činjenica.
Brojne su nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini i regionu koje danas, jednako kao i prije trideset
godina, čuvaju sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici. Udruženje za društvena istraživanja i
komunikacije (UDIK) je od svog osnivanja imalo za cilj komemorisanje civilnih žrtava rata. Genocid u
Srebrenici i očuvanje sjećanja na ubijene Bošnjake jula 1995. dio je godišnje agende. Samostalno ili u
saradnji sa regionalnim partnerima organizovane su mnogobrojne kampanje, edukativne aktivnosti,
ulične akcije i drugi vidovi komemorisanja, u želji da će svijet jednoga dana zajedno obilježavati dan
sjećanja na žrtve srebreničkog genocida.
UDIK-ov izdavački rad je donio četiri publikacije o genocidu u Srebrenici. Na dvadeset i petu godišnjicu
genocida UDIK je objavio Izvještaj Vlade Republike Srpske o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19.
jula 1995. koji je entitetska vlada usvojila 2004. Druga publikacija koju je UDIK objavio 2020. nosi naziv
„Srebrenica: 25 godina, Sjećanje na žrtve genocida“. Unutar ove knjige su dokumentovana imena 6.879
žrtava genocida ukopanih u periodu od 2003. do 2019. godine. Prošle je godine UDIK predstavio
istraživanje koje se bavi medijskim izvještavanjem o ratnim događajima devedesetih sa fokusom na
Srebrenicu i Vukovar.
U povodu tridesete godišnjice genocida u Srebrenici, UDIK predstavlja publikaciju „SREBRENICA: Tri
decenije poslije genocida“ kojom želimo odati počast žrtvama genocida i članovima njihovih porodica koji
se trideset godina neumorno bore za istinu i pravdu. Publikacija predstavlja svojevrsno sumiranje važnijih
trenutaka u suočavanju našeg društva i svijeta sa monstruoznostima koje su zadesile Srebrenicu u julu
1995. godine.
Prvi dio publikacije pominje osnivanja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, prvu kolektivnu
dženazu, (ne)usvajanje važnih akata i rezolucija domaćih i međunarodnih tijela i reakcije javnosti na te
dokumente. Obzirom na kompleksnost sudskih procesa, drugi dio publikacije ukratko sumira suđenja za
ratne zločine i genocid u Srebrenici, a koja su vođena pred Haškim tribunalom, domaćim i regionalnim
sudovima. Treće poglavlje je ujedno i najintimnije jer se ne fokusira na utvrđene činjenice već donosi lične
priče i iskustva žena koje su govorile o genocidu i Srebrenici. Svima im se srdačno zahvaljujemo što su
podijelile svoja sjećanja, misli i osjećanja.
Prilog ove publikacije donosi nekoliko dokumenata o kojima je bilo govora u poglavljima knjige. Dostupni
su Nacrt Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a iz 2015. i Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz
2024. godine. Priložena su priznanja krivice Dragana Obrenovića, Dražena Erdemovića, Momira Nikolića i
pismo Radislava Krstića iz juna 2024. u kome priznaje genocid u Srebrenici i traži da se pokloni žrtvama.
I na kraju, ova publikacija treba da posluži kao neki vid priručnika za sve one koji se žele upoznati i suočiti
sa činjenicama koje se tiču srebreničkog genocida. Obzirom da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija
na sjednici 23. maja 2024. usvojila Rezoluciju kojom se jedanaesti juli proglašava Međunarodnim danom
sjećanja na genocid u Srebrenici i osuđuju negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, ova publikacija
će biti koristan materijal u postizanju ovih namjera koje Rezolucija donosi.
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava iprihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima upogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.
U D I K
