Preporuke Gradske biblioteke Olovo-čitajte i ove sedmice djela domaćih autora!

Dragi korisnici Gradske biblioteke Olovo i ove sedmice imamo preporuku za čitanje iz našeg fonda knjiga. Svjesni činjenice da živimo brzim tempom života, te da elektronski mediji imaju sve veći uticaj na naćin kako provodimo vrijeme, društvene mreže su nam zamijenile druženje sa prijateljima, porodicom, a knjige  u pdf  verziji ili skraćena, prepričana izdanja sve više uzimaju maha, međutim, stara dobra, papirna, tradiconalna knjiga nikada neće izaći iz mode.

I ova sedmica, četvrta kako se družimo, u znaku je bosankohercegovačkih autora. Danas Vam dajemo preporuku za zbirku priča Daria Džamonje – Ako ti jave da sam pao, a za mlade je tu Šukrija Pandžo sa djelom Ruka na kosi.

Dario Džamonja rodio se u Sarajevu, 1955. godine. Nakon rane smrti oca, majka seli u Holandiju a Dario ostaje u Sarajevu sa bakom i djedom. Živio je od pisanja kolumni, urednici su mu davali da piše, često vjerujući  da time čine dobro djelo, a te su njegove kolumne – koje obuhvaćaju i dobar dio knjige „Ako ti jave da sam pao“ – čitatelji izrezivali, pa ih ispresavijane nosili u novčanicima, kao neku vrstu životnoga manifesta.

Ova zbirka priča sadrži ponajbolje priče čovjeka koji je najbolje poznavao mikrokosmos zvani Sarajevo. Džamonjine priče su do srži jasne, stil mu je brz i oštar, koji će vas iz suza u smijeh prevesti prije nego što se snađete. Mnogi su se složili u jednom – da samo istinski pisac umije oblikovati jezik na način na koji vajar oblikuje glinu, a da pri tome taj jezik ne bude stil nego trag ljudskog postojanja. Daco je to znao.

Njegova posljedna autobiografija glasi: Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja. Do sada sam objavio slijedeće knjige priča: Priče iz moje ulice, Zdravstvena knjižica, Drugo izdanje, Priručnik, Oni dani i Prljav veš.

Treći, i posljednji put, umro je 2001. godine u Sarajevu.

Šukrija Pandžo rođen je 1910. godine, kod Kalinovika. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, učiteljsku školu u Mostaru, dok je književnost i francuski jezik studirao na Višoj pedagoškoj akademiji u Beogradu. U razvoju bošnjačke i bh književnosti za djecu obilježio je period između 1950-ih i 1980-ih godina. Pisao je i za djecu i za odrasle poeziju, prozu, dramske tekstove. Umro je 1984. u Sarajevu.

Ruka na kosi je prva od ukupno deset priča koje se nalaze u samom djelu Ruka na kosi. Tema priče je život djevojčice koja je ostala rano bez majke, kroz priču se iskazuju osjećaji djeteta koje još nije ni krenulo u školu, ali je svjesno nedostatka majčine ljubavi. Nedostatak ove ljubavi je nadopunila učiteljica kada je ona krenula u prvi razred kao i otac i njegova sestra. Učiteljica pokazuje veliku ljubav prema toj djevojčici te je to i poruka svim odgajateljima da se tako trebaju ponašati prema djeci, pogotovo prema djeci koja nemaju jednog ili 0oba roditelja. Ruka na kosi je simboličan gest učiteljice kojim ona pokazuje svoju ljubav i pažnju, to je i gest koji se djevojčici urezao duboko u sjećanje.

Pandžo je pisao i o motivima odnos selo-grad, te opisivao razlike jednog i drugog. U pričama su opisana djeca koja su vrlo živahna ali i skromna, djeca koja upijaju riječi odraslih, ali koliko god oni bili skromni i vrijedni ipak ponekad zadaju glavobolje svojim nestašlucima.