Na današnji dan prije 32 godine, 06.09.1991., obavljena je dženaza vojniku, Kulić Mevludinu, kojeg je njegov starješina 03/04.09.1991. godine ubio iz pištolja u kasarni u Osjeku, pošto je Mevludin odbio da učestvuje u ratu u Hrvatskoj. Taj dan, 06.09., je neformalno prihvaćen kao dan sjećanja na stradale vojnike-regrute u bivšoj JNA.
Sumnje na ubistvo unutar kasarne u Osjeku potvrdio je svojom izjavom i njegov drug iz vojske Memišoski Bešir, koji je promijenio prezime u Salkoski, rodom iz Struge koji danas živi i radi u Italijii koji se, kako je ispričao novinaru portala izdvojeno.ba , najviše družio sa Mevludinom. Jednoga dana, nakon što je utvrđeno kolebanje jednog broja vojnika vezano za učešće u ratu u Hrvatskoj, izvedeni su i postrojeni i izdato im je slijedeće naređenje:
‘Oni koji hoće da izvrše naređenje i da pucaju, što je obaveza svih vojnika, neka izađu iz stroja naprijed”! Jedan broj vojnika, većinom Srbi, je izašao ispred stroja sa oružjem i bojevom municijom, spremni da pucaju i ubijaju. Dok smo se mi preostali kolebali, a među njima najviše Bošnjaci, Hrvati i Albanci, i razmišljali šta da uradimo, rahmetli Kulić Mevludin je iskoračio naprijed, bacio oružje i naglas povikao: ‘Ja neću da pucam i ubijam nedužne ljude’! Tu noć je naša jedinica davala stražu, bio sam prisutan kada su odveli Mevludina u zgradu komande, navodno na razgovor. Ja ga više nisam vidio. Sutradan mi je kurir od našeg kapetana, vojnik hrvatske nacionalnosti (danas živi u Hrvatskoj) rekao da je Mevludin ubijen iz pištolja i da bi bilo dobro da ja odmah bježim iz kasarne, pošto sam se najviše družio sa rahmetli Mevludinom. Nisam dugo čekao. Pobjegao sam, nakon što sam saznao da je Mevludin ubijen metkom u potiljak. – Kulić Mevludin je heroj nad herojima koji je i nas ostale vojnike ohrabrio da ne pucamo i ubijamo hrvatske civile i vojnike. Neka mu je rahmet duši, a njegovim najbližim sabur … – kazao je, između ostalog, njegov drug Bešir.
Sanduk sa ubijenim Mevludinom Kulićem je dopremljen u vojnu bolnicu u Sarajevu 06.09.1991. godine, kada je i sahranjen na greblju Ugorsko, kod Vogošće. Iako su oficiri tražili da se limeni sanduk ne otvara, njegovi najbliži i ljekari otvorili su sanduk i bili očevici načina ubistva rahmetli Kulića. I ljekari su tom prilikom utvrdili da je rahmetli Mevludin ubijen revolverskim metkom iz neposredne blizine, da je ulazna rana na potiljku glave, a izlazna pored nosa, što potvrđuje iskaz ovog svjedoka.
