
Udruženje 1.Slavne olovske brdske brigade ove godine je po prvi put organizator obilježavanja Dana brigade 27.maja.Tim povodom za učenike osnovnih škola objavili su nagradni literarni konkurs „Bosna i Hercegovina, hrabra, ponosna i lijepa“ .
Na adresu Udruženja pristigao je veliki broj literarnih radova učenika .
Pristigli radovi učenika iz OŠ „Hasan Kikić“ Solun
- Adina Kopić
- Adela Višća
- Isma Smajić
- Zerina Avdanović
- Nadža Klempić
- Berina Muminović
- Sabahudin Krekić
- Esma Višća
- Almedina Čolaković
- Faris Muminović
- Ajna Kišić
- Mirhan Višća
- Dželila Fazlić
- Ilhana Halilović
- Merjema Višća
- Lamija Višća
- Dalila Helja
- Sajra Višća
Pristigli radovi učenika iz OŠ „Olovo“ Olovo
- Amila Sarajlić
- Amna Karavdić
- Tarik Mehanović
- Elma Sirćo
- Dženana Bolić
- Šejla Muratović
- Amina Degirmendžić
- Sedina Merdan
Ovaj put komisija za izbor najboljih je imala težak zadatak pa je odlučeno da prvu nagradu podijele dvoje učenika
Prvu nagradu dijele Dalila Helja i Tarik Mehanović
Druga nagrada Amna Karavdić i
treću nagradu je osvojila Dželila Fazlić.
U nastavku teksta objavljujemo nagrađane radove .
Prvo mjesto dva rada:
Tarik Mehanović VII a, OŠ „Olovo“, Olovo
Bosno i Hercegovino hrabra si, ponosna i lijepa
Bosno moja, zvijezdo u maglama,
Iz ranjenih polja snagu si digla.
Na Drini šapatom vjetrovi ti pjevaju
Na Uni djeca tvoje ime dozivaju.
Hrabra si bila kad gorjelo je sve
Kad su te lomili, nisi rekla ‘ne’.
Kroz dim i pepeo, kroz bol i tugu,
Nosila si pravdu k’o svoju dugu.
Ponosna zemljo, s hiljadu srca,
U svakom kamenu tvoja snaga kuca.
Tvoje rane nisu znak slabosti
Već pečat vjere i prkosne mladosti
Bosno i Hercegovino, ti si više od riječi,
Ti si kuća što nam dušu liječi.
Tvoje ime nek svijet nosi
Jer ti si domovina, u krvi i kosi.
Dalila Helja, VII1 OŠ „Hasan Kikić“ Solun
Kad zatvorim oči i zamislim zavičaj, u srcu mi zatreperi toplina. To je mjesto gdje su prvi koraci ostavili trag na mehkoj zemlji, gdje su me prvi put zraci milovali, a miris cvjetnih livada i zrelog voća zauvijek urezao uspomene u mome srcu. Moj zavičaj je dio mene, moj dom i moj ponos.
Svaki kamen, svaka rijeka, svaki list na drcetu, priča priču o našim precima, o njihovom trudu, ljubavi i borbi. Osjećam njihov duh u svemu oko sebe: u pjesmi ptica, u mirisu svježe pokošene trave, u osmijehu ljudi kojih srećem. Moj zavičaj je i moj dom. Tu su moji najmiliji, ljudi čije oči sijaju toplinom i iskrenošću. Njihovi zagrljaji su puni utjehe. Tu je svaka suza isplakana a svaki osmijeh podijeljen s onima koji razumiju. Zavičaj nije sam mjesto, on je i osjećaj, ljubav, snaga.
Drugo mjesto Amna Karavdić VII a, OŠ „Olovo“ Olovo
Dan brigade
Na vrhu stijene, gdje vjetrovi pušu,
Branili ste zemlju, čuvali dušu.
U olovskom kraju, gdje tišina zbori,
Još šapat se čuje: Brigada se bori.
Kad planina škripi pod korakom hrabrih,
Ne zaboravljamo poginule dragih.
Na straži ste stali, bez straha u oku,
Za dom ste ginuli, u zadnjem skoku.
Olovska stijeno, čvrsta ko stijena
U tebi je borba i ljubav bez mjera.
Dan tvoje brigade, dan je ponosa
U svakom srcu slobode rosa.
Zato ti hvala, brigado mila
Što si nam vjeru i mir ostvarila.
Dok god te pjevam, ti živiš u meni
U priči, u suzi, u svakoj sjeni.
Treće mjesto Dželila Fazlić IX a, OŠ „Hasan Kikić“ Solun
Bosno i Hercegovino hrabra si, ponosna i lijepa
Bosno i Hercegovino, ti nisi samo zemlja, ti si priča. Priča ispisana hrabrošću tvojih sinova i kćeri, borbom za slobodu, ponosom koji se ne gasi i ljepotom koju ni vrijeme ni rane ne mogu uništiti. Ti si priča koju pričaju majke dok grle svoje sinove, priča koju nosimo u sjećanjima i koju djeca uče da je nikad ne zaborave. Tvoje rane nisu sramota, dokaz su tvoje snage. Svaki metar tvoje zemlje natopljen je hrabrošću i nadom, svaki kamen zna za borbu i za korake onih koji nisu odustali ni kad je bilo najteže. Tvoji heroji nisu samo imena na spomenicima. Oni žive u našim pričama, pjesmama i u tišini kada zastanemo pred zastorom i sjetimo se. Učiteljica si hrabrosti. Naučila si nas da se ne mjeri veličina po snazi već po srcu koje ne prestaje voljeti čak i kad ga slome. Koliko god puta su pokušali da te izbrišu, ti si uvijek ponovo ustala. S ranama, ali uspravna s tugom ali i s osmijehom. Hrabro si branila svaki svoj grad, svako selo. Borbe nisu bile za osvajanje, nego za opstanak. Nisu te ukrasile ni zgrade ni luksuz, već ljudi, TVOJI BORCI, majke, djeca…Oni koji su bez oružja nosili ljubav kao jedinu odbranu! Nisi zaboravila svoje korijenje, svoje šehide, heroje i ne dopuštaš da ih zaboravimo ni mi. Tvoj ponos nije u u galami već u šutnji pred mezarima i spomenicima. Oh, Bosno, koliko si lijepa. Lijepa si u jutarnjoj magli koja se spušta niz olovska brda. Niko ne nosi toliko tuge a da toliko sija. Zato te volim.




