U Olovu održana promocija knjiga prof.dr.Enesa Kujundžića

U  Olovu je u organizaciji Gradske biblioteke 12.septembra 2025.godine održana promocija knjiga prof.dr.Enesa Kujundžića.

Promociji koju je organizovala i moderirala direktorica bibloteke Sanela Kaikčija  , prisustvovali i učenici MSŠ “Musa Ćazim Ćatić ” smjer kuhar,kao i predstavnice Udruženja žena “Sabina Jamaković” i ali drugi zainteresovani građani.

Ovu zanimljivu promociju obogatile su zanimljive teme i izlaganja prof.Kujundžića koji nesebično dijeli svoje znanje sa prisutnima kao i svoja djela koja je poklonio čitaocima Gradske biblioteke.

Cijeli svoj život posvetio je nauci ,knjigama i zapisivanju ,nastojeći da motiviše i druge u tome.U sve to je utkana ljubav prema BiH njenom identitetu i tradicijiskoj kulturi.U tome oduvijek kao i danas  ima punu podršku svoje supruge Azre Kujundžić koja ga prati i često učestvuje u promocijama i razgovorima.

Ovu priliku smo iskoristili da razgovaramo sa eminentnim stručnajkom i profesorom  i dr. ,koji  i danas u penziji ,istražuje , piše i ukazuje na potrebe društva i bh zajednice.

Dr.Kujundžiću uvijek ste nalazili vremena da navratite u male sredine i oslušnete njihove potrebe.Dobro došli po ko zna koji put u Olovo !

• Drago mi je da sam danas ponovo u Olovu ,to je jedna lijepa bosanska čaršija .Sjećam se vremena kada sam neposredno poslije rata   kao direktor Nacionalne i univerzitetske  biblioteke dolazio sa poklonima knjiga u potkrovlje zgrade ,gdje ste radili.Sada se nalazimo u biblioteci ,koja hvala Bogu  ima nove prostore ,u povodu izlaženja moje nove knjige “Bosanska sofra”.U ovoj knjizi je sublimirano moje posljednje čitanje ove značajne teme koja se odnosi na tradicijsko znanje iz oblasti gastronomije .Drago mi je da su ovdje bili učenici srednje škole koji se bave tim poslom.Ova knjiga na neki način otvara i neka druga pitanja vezana za status našeg obrazovanja .Ja sam već pomenuo da mi nemamo u Sarajevu ni jedan fakultet koji se bavi gastronomijom.Mislim da je krajnje vrijeme da Univerzitet u Sarajevu pokrene jedan takav studij,time bi se otvorila perspektiva mnogim mladim ljudima da steknu nova znanja i iskustva u jednoj oblasti koja je u porastu.Turizam treba da prati druge djelatnosti a posebno je gastronomija tu važna.Preko Jamie Olivera mi znamo koliko je ta tema i svjetska.Mi smo na sreću imali dvoje ljudi koji su tu vrstu naslijeđa sublimirali u svojim knjigama  to je Alija Lakišić  koji je autor Bosanskog kuhara i prof.Lamiju Hadžiosmanović autoricu jednog Bosanskog kuhara koja  je u svom engelskom izdanju  doživjela  svjetsko priznanje 2012.godine kada je GUMO International njoj dodijelila prestično priznanje kao jedno od dvije najznačajnije knjige te vrste u svijetu za tu godinu.

Vjerujem da trenutno radite na nekoj knjizi?

• Da, ja sad radim na nečemu što se zove ženski uspomenar. Pokušat ću da temu, ženske teme stavim u korice jedne knjige u formi jednog leksikona,zato što sam primijetio jednu eksploziju osnivanja ženskih udruženja poslije ovoga rata. I to je za mene fenomenalna pojava koja daje mogućnost da žene dignu svoj glas važnim  područjima  ljudskog društva.

Živimo digitalno doba, i vi ste uradili i knjigu koja tematizuje upravo ovu temu .

• Ja sam nedavno objavio knjigu, izdavač je Narodno biblioteka Mostar, koja nosi naslov “Dokumentarna baština, institucije memorije i digitalno doba”. Zašto je to važno? Zato što sam ja ipak u osnovi bibliotekar i bibliograf.Htio sam da kažem nešto o historijskoj retrospektivi razvoja digitalne tehnologije. To je počelo još tokom Drugog svjetskog vrata i posebno sam fokusirao svoju pažnju na one teme koje su razumljive običnom čitaocu,skrećući pažnju i na važnost institucija pamćenja, kako je zove UNESKO, a to su biblioteke, arhivi i umjetničke galerije. Digitalna tehnologija, naravno, ima i svoje prednosti i svoje mahane.Njene prednosti su što u realnom vremenu može da vam dostavi informaciju koja vam je potrebna, što je važno osobno za oblast biznisa i nauke, ali i što se tiče aspekta nasljeđa, tu ima nekoliko važnih pitanja na koja treba odgovoriti, a to je da dokumentarna baština ne nalazi put do digitalne tehnologije, zato što to nije komercijalni posao i bojim se da smo pričom o digitalnom dobu zanemarli dokumentarno nasljeđe koje je nastajalo stoljećima pa hiljadama godina, a na što se oslanja naša kulturna tradicija.

Bibliotekari se bore za čitaoce, sve se manje čita u ovo digitalno vrijeme. Digitalno vrijeme uzima svoj danak. Sve manje djece je u bibliotekama koja traže i istražuju nešto novo, sve im je sada dostupno, klik i online.Kakvo je vaše mišljenje o tome?

• Da upravu ste ali naspram toga mogu da kažem i da ukažem na jednu činjenicu, a to je da imamo sve više autora što je zanimljivo. Mi imamo oko 300. članova društva pisaca u BiH. To je jedna možda dobra strana ovog vremena.Imamo i 200. članova PEN centra BiH. Imam utisak da ljudi koji čitaju i koji znaju šta znači štampa , još uvijek cijene svoje misli i žele da ih podijele s drugima. Tako da vidim u tome jedan tračak nade za budućnost. Naravno, svako doba nameće svoje, kako bih rekao,ima svoje kanone ponašanja i ukusa.Trebamo znati da i danas imamo plemena u Brazilu npr.koja žive u kamenom dobu ,njih ne dotiče digitalna tehnologija .Primjeri svijeta ipak pokazuju da će preživjeti knjiga u štampanoj formi bez obzira na digitalnu tehnologiju koja ima svoje prednosti.Štampana knjiga se afirmiše putem društevnih mreža .Ona će opstati siguran sam jer knjiga ima ukus i miris i vjerujem da većina ljudi koji vole knjigu ostaju vjerni njenom ukoričenom obliku.

U to ime, čestitam vam na svemu što ste uspjeli uraditi za svog života i dalje radite neumorno. Želim vam puno sreće i uspjeha u budućnosti i zdravlja prije svega.

• Hvala vam, ja sam pomalo i sebičan u tome jer ja zaista uživam u ovom poslu. Na Čikaškom universitetu gde sam bio 1972. godine slušao sam jednog profesora koji nam je držao predavanje, ja sam dajući njegov opus prišao i pitao ga kako ste vi uspjeli da vaš opus bude tako bogat i da objavite toliki broj knjiga. On je rekao jednu riječ koju mi i danas odzvanja ušima, a to je curiosity, što znači radoznalost.Radoznalost me drži na talasima, težnje da i dalje pišem i istražujem.

Puno vam sreće i uspjeha želimo u toj radoznalosti da vas i dalje drži.

• Hvala vam.

Kratka biografija

Enes Kujundžić je rođen 1946. godine u Gornjem Rahiću. Godine 1970. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a magistrirao 1972. na Čikaškom univerzitetu. Doktorat bibliotečkih nauka stekao je 1989. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Prof.dr. Enes Kujundžić bio je vanredni profesor Narodne književnosti na Pedagoškom fakutetu u Zenici. Do 2005. godine bio je direktor Nacionalne univerzitetske biblioteke u Sarajevu., a diplomu profesora arapskog jezika stekao 1970. u Sarajevu.Trenutno je u penziji i živi u Sarajevu.

Radio Olovo /A.M