Općenito

Izetu Durakoviću prijatelj vratio novac nakon 35 godina

U vrijeme kada su nas mnogi prijatelji izdali,kada je veliki broj ljudi prevaren od onih koji su im se zaklinjali da ih nikad neće prevariti,priča koja slijedi ipak vraća nadu u moral i poštenje pa makar i kroz strah od Božije kazne.
Izet Duraković je rođen u Šaševcima općina Sokolac ali dobar dio životnog vijeka je proveo radeći u Njemačkoj 70-tih godina .“-Radio sam u šumariji,sa još nekoliko zemljaka koji su bili iz svih dijelova bivše Jugoslavije.jJednog vikenda moje kolege iz Crne gore njih četverica zamolili su me da im dam auto,da odu kući na odmor.Bez razmišljanja sam im dao auto koje je tada vrijedilo oko 2600 maraka.Od tada nikad više nisam vidio auto a za prijatelje sam čuo da su živ i zdravi.“Nisu ni pomišljali da mi vrate ni auto a ni pare“-priča vidno uzbuđen Izet.Čovjek koji po izgledu,govoru i načinu života pravi bosanski gorštak.Njegovu snagu i samopouzdanje nisu narušile ni godine.
Dok nastavlja svoju priču dalje ne krije svoje oduševljenje koje se miješa sa iznenađenjem ,“-Dok sam radio na njivi i čuvao svoje veliko stado ovaca,zazvonio mi je telefon,nepoznat glas pitao me šta misliš ko je?Nisam znao onda mi se predstavio i rekao ,ja sam Suljo Kuć iz Rožaja iz Crne Gore sjećaš li se kad si meni i mojim prijateljima posudio auto koje ti nikad nismo vratili?“,“bio sam iznenađen ali i radostan što nakon toliko godina čujem pozanti glas,želio je da mi se oduži “. Jedan od prijetalja je umro a druga dvojica nisu željeli učestvovati u vraćanju duga kada ih je pitao da sakupe novac i da mu se jave ispričao nam je Izet -“kaže moj skoro zaboravljeni prijatelj Suljo valja na onaj svijet ,neću da dugujem nikome ništa“ priča Izet.
Kako nam je ispričao ovaj ljudina ,nije želio da Suljo vraća sam dug svojih prijatelja,već mu je reako da vrati koliko misli da je njegov dio,a njima neka ide na dušu što je njihovo.I tako je i bilo Suljo iz Rožaja ga je zamolio da mu da svoj žiro-račun i odmah je Izetu uplatio jedan dio svog duga nakon 35 godina.
-„Nisam mogao vjerovati da mi se to dešava,ja sam te pare bio halalio davno,kao i mnogo još para koje sam posudio ljudima koji sada okreću glavu od mene i ne pomišljaju da mi se makar izvinu.Jedino Hvala Bogu pa sam uvijek imao para da posudim drugima a da nikad nisam morao ja posuđivati od drugih,a njima nek je na dušu.Nije novac problem ja ga imam i imao sam uvijek ,ljudstvo se ne može ni čim kupiti“.,završava svoju priču naš sagovornik Izet kojeg će ćuđenje po svemu sudeći još dugo držati.

Amira M.

Prikaži više

Povezani članci

Back to top button