Bosanskohercegovački planinari proteklog vikenda obilježili su godišnjicu smrti planinara Hasana Kopića koji je u augustu 2004. godine preminuo na planini Durmitor, nacionalnom parku u Crnoj Gori.
Direktor Udruženja za promociju sportskog turizma ”Avantur”, koje je organiziralo pohod iz Sarajeva, Muamer Drugovac, za Agenciju Fena je kazao da se oko 20-ak Sarajlija pridružilo planinarima iz tuzlanskog Društva ”Konjuh”, čiji je član bio i Kopić, i drugim bh. planinarima te da su zajedno krenuli na memorijalni pohod pod nazivom “Hasan Kopić”.
– Smatram da je od velike važnosti obilježavati ovaj, i slične datume i odavati počast kako se ne bi zaboravili ljudi koji su živjeli za planinu i planinarenje. Hasan je bio jedan od njih, veliki čovjek, planinar i dobar prijatelj, a što mnogi od nas i znaju. Zato, ovo je samo jedan od načina da ga se sjetimo i da ne zaboravimo dobra djela tog čovjeka – istakao je Drugovac.
Članica Planinarskog društva “Konjuh” iz Tuzle Neda Ljubić 28. augusta 2004. godine bila je zajedno sa Hasanom Kopićem na Durmitoru, a za Agenciju Fena govorila je o detaljima koji su se desili tog dana.
– Zbog nekih mojih porodičnih problema, moj muž i ja nismo mogli otići na planirani godišnji odmor u julu pa ni Haso (op.a. Hasan Kopić) nije htio ići bez nas. Tek krajem augusta nekako smo uspjeli ‘ugrabiti’ taj produženi vikend i krenuli, sretni što smo ponovo u planini zajedno – priča Ljubić.
Navodi da su logorovali na Sedlu, odakle su u subotu rano ujutro krenuli na uspon.
– Dan je bio divan, sunčan, bez oblačka, ali jako je puhao vjetar. Bili smo svi dobro raspoloženi kao i uvijek i bez ikakvih problema došli do ploče Danila Jaukovića. Tu smo malo odmorili i tu je Haso izrekao jednu rečenicu koja me i dan danas proganja. Rekao je ‘E jest čovjek umro na lijepom mjestu’, misleći na Danila Jaukovića – navodi Ljubić.
Danilo Jauković je bio planinar i promoter prirode i njene zaštite. Obavljao je dužnost predsjednika Planinarsko-smučarskog saveza Crne Gore i člana predsjedništva Planinarsko-smučarskog saveza Jugoslavije. Radio je na promovisanju i omasovljenju planinarskog i smučarskog sporta i gorske službe spašavanja. Preminuo je u pohodu na Durmitor.
– Krenuli smo dalje, a onda je Haso mene zamolio da nas dvoje malo usporimo i da uživamo u ostatku uspona, tako da su prijatelji, moj sin i moj muž otišli naprijed, a nas dvoje polako nogu za nogom uz laganu priču. Ništa, ama baš ništa, nije upućivalo da će se desiti bilo šta – kazala je Ljubić.
Navela je da je na mjestu spomen-ploče Kopić kazao da se ne osjeća dobro.
– Okrenula sam se i vidjela da čovjek polako pada, dočekala sam ga na ruke, čovjeka od skoro 100 kilograma. Pogledao me je onim svojim plavim očima i izdahnuo meni na rukama. Polako sam ga spustila da se ne povrijedi jer nisam vjerovala da je to kraj i potrčala za mojim mužem da ga dozovem – kazala je.
Prema njima su se, po sjećanju Nede Ljubić, penjali drugi planinari koje je zvala upomoć.
U ekipi koja je ubrzo došla bili su stranci, a među njima jedan kardiolog.
Sve su pukušali, kako je navela, vještačko disanje i reanimaciju, ali Kopić je bio mrtav još dok je padao.
-Dugo smo čekali helikopter koji se nije mogao spustiti tu, pa se spustio na onaj dio gdje uvijek ima snijega, kad kreneš od prijevoja prema Ledenoj pećini – precizirala je Ljubić.
Ekipa iz GSS-a tijelo Kopića prevezla je u Titograd.
– Ja sam ponijela Hasin ranac i sa sinom se spustila na Sedlo do našeg logora, a onda kolima u Žabljak u policiju da dam izjavu. Kad sam došla u naš šator i kad sam počela sakupljati Hasine stvari, tek onda mi je došlo u glavu šta se desilo. Noć je bila tiha bez vjetra sa milion zvijezda i moj muž i ja smo dočekali zoru pored vatre slomljeni zbog smrti dragog prijatelja. Sutra, povratak kući, prvo u Olovo Hasinoj porodici. Strašno je bilo dati ranac članovima porodice – navela je Neda Ljubić, članica PD ‘’Konjuh’’, koje svake godine organizira memorijalni pohod pod nazivom “Hasan Kopić”.
(RTVTK/Fena)
