U vremenu sve prisutnije otuđenosti i evidentnog nedostatka neposrednog kontakta među ljudima, u povratničkom selu Gurdići u opštini Olovo i dalje ljuborno njeguju i čuvaju tradiciju sijela i okupljanja gdje kroz direktne kontakte jačaju i održavaju međusobne veze. Potkraj prošle sedmice posjetili smo ovo povratničko naselje, uvjerili se u ovaj lijep obicaj i bili dio atmosfere koja budi nostalgiju na dane kada se, možda imalo manje ali sigurno, bilo sretno više nego danas. Danas nakon džume sijelo je u Gornjim Gurdićima rekoše nam i uputiše nas na kuću Muniba Gurde gdje se 20 komšija, ali i nekoliko drugih gosta okupilo na zajedničkoj kahvi i muhabetu. Domaćin nam, vidno radostan zbog zbog naše posjete objašnjava, a njegov komšija Enes Klis potvrđuje de u vratima njihovih kuća nema ključeva, da nisu zaključana za gosta i da je to naslijeđena tradicija koju nastoje očuvati .
- Nisu zaključana bila ni u mog’ rahmetli oca, nisu i neće biti ni kod mene! Za dobronamjernog gosta naša su vrata uvjek otvorena – kazuje nam Munib
- I naši su očevi ovako svakog dana, često sa sabaha, dolazili jedni drugima, dogovarali se i pazili se dodaje Enes.
Objašnjavaju nam potom i nepisano pravilo da dok traju sijela nema upotrebe mobitela izuzev da se napravi fotografija za uspomenu i nauk drugima. -To je, vele, naš vid borbe protiv bolesti koja se prepoznaje po ružnoj slici gdje ljudi sjede, bulje u ekrane mobitela, tipkaju i šute.
Predsjednik MZ Gurdići Kenan Gurda mlad je čovjek koji je za razliku od svojih brojnih vršnjaka odlučio ostati u Gurdićima. Veli da koliko god bili važni infrastrukturni i drugi projekti jedinstvo i dobri međuljudski odnosi su ključ uspjeha ove povratničke zajednice.
Na ovaj adet ili običaj svakodnevnog okupljanja lahko se navikao i već 11 godina mu svjedoči mjesni imam Ibrahim Mehić. Rodio se u Konjević Polju, školovao u Zagrebu i Sarajevu ali bi veli puno izgubio da nije upoznao ove ljude i osjetio tu njigovu jedinstvenu gostoljubivost. Mi smo ovaj lijepi običaj nadogradili obaveznim druženjem nakon džume gdje nas se okuplja veći broj i gdje evo ovako neposredno i direktno razmenjujemo iskustva i mišljenja. – Jenostavno ragovaramo i ljudujemo! Ovi me ljudi fasciniraju i daju mi podstrek i snagu da nastavimo izgrađivati i jacati međusobne veze.
Neopisiva je i radost kojom domaćica Zilka pred goste uz kahvu iznosi domaći med, slatko od tikve, jabuke, orahe…za nju je to kaže davno provjerena životna istina da ono što se daje i djeli ne umanjuje već povećava imetak. Riječi našeg domaćina Muniba Gurde u zaključku ove povratničke priče otkrivaju zapravo suštinski recept za pozitivnu atmosferu kojoj smo i sami svjedočili.
- Ne treba biti sebičan, ne treba biti samo svoj….Jednostavno treba imati širok pogled i široko srce! – Veli Munib
