Naše cjelokupno putovanje kroz život zapravo je potraga za ljubavlju jer je ona temelj istinske sreće. Ljubav nam životu daje smisao, ona je snaga bez koje smo bespomoćni pred životnim preprekama. I dok se pred jednom od takvih prepreka evo preispitujemo resetujući sistem vrijednosti priča o Asimu i Šemsi Kadrić iz povratničkog sela Klis predstavlja pozitivan, orginalan i rijetko upečatljiv primjer dugovječnog ljubavnog sklada. U ovom, na putu prema Han Pijesku, najudaljenijem olovskom naselju, na nadmorskoj visini od oko 1000 metara ovaj povratnički bračni par prošlog je mjeseca zakoračio u 70 godišnjicu svog braka. No još su im svježa sjećanja na ono ljeto kada su zaplovili u bračne vode:
- ’51. se oženio u avgustu mjesecu. Nismo bili ni punoljetni kad’ smo se uzeli. Nismo imali 18 godina. Ja sam u njihovom selu kao mladić klanjao teraviju i tako smo se upoznali – kazuje nam Asim koga pitamo jeli mu se otac ljutio što se tako mlad ženi?
- Pa otac me i oženio! Begenis’o da je vrijedna cura i kaže: „ Sine ako ti hoćeš i ako te ta cura hoće, dovedi ti nju.“ – Teško ribu u vodu- Ja jedva doček’o – uz osmjeh nam otvara ovu rijetko pozitivnu priču 87-godišnji hadžija Asim Kadrić.
Šemsa nas svojom pričom podsjeća da ljubav stanuje u srcu a ne u materijalnom stanju i lagodi kako se to sada mnogima čini. Jer upravo su životne prepreke, napori i iskušenja čeličili njihov brak u kome su izrodili devetero djece od koji je osmero još živo i zdravo.
- Kud’ ćeš se sad’ udavat’ na ovom siromaštvu, rat tek stao…A ja pjevam: „ Ja i lola mi nemamo kuća, volimo se pravimo od pruća!“ – Meni se živi s njim i eto! – veli ova vedra i još uvijek iznimno lijepa gorštakinja i nastavlja: – Mi po noći vučemo snopove žita iz ove ‘vamo njive, a curica moja ide za mnom i plače. A meni drago i mislim: „plači šćeri da se majka odmori, jer znam da ću sjesti da je podojim! Niko nijedno nije nos’o, niko ni jedno nije tetošio i sve smo ih othranili! – A gledaj danas hizmeta i igre oko djece!
Iako na pragu osme decenije braka i desete decenije života, naviknuti da rade i imaju junaci naše priče i danas su aktivni. Tako se Asim svakodnevno brine o svom stadu koza, podsječajući nas da su upravo fizičke aktivnosti i zdrava hrana jedan od ključnih faktora za njihov dug i sretan život.
- Haj’te ‘vamo, hodite! Vidi ti njih…tepa Asim svom stadu smeđih aplinskih koza i usput nam kazuje: – Boljeg mlijeka i mesa k’o od alpinki nema. – Ja vam ne volim ovu kupovnu hranu, ove konzerve i zapakovano mlijeko. Ja to ne jedem! – Ja sam uvijek jeo domaću hranu: pšenični hljeb domaći, mlijeko, krompir, tikva, grah, luk, repa, kukuruza…sve domaće i evo fala Bogu nisam nikad za ovih 87 godina bio u bolnici, ako ne računam da sam 4 zuba izvadio, ostali su svi moji! –ponosno nam kazuje Asim
A po povratku u kuću, uz kahvu, Šemsa nas časti savjetima kako sretan brak nije onaj bez problema već onaj u kome se ti problemi sporazumno riješavaju. Baš kao u njihovom slučaju: Meni je sad žao ove generacije! – Uzmu se, to se napravi trošak, svatovi i sve… I nakon pet šest dana rastave se! – Treba se nešta i istrpjeti! – Rasporediti poslove. Ako si ti muško, de ti sve ovo oko kuće, a ja ću u kući npr. – Nešto ćemo zajedno, jel’tako! Sve uz dogovor! Sve je naše! – A ja sad gledam uda se on npr. u njezinu kuću ona mu „c’jedi“ materino mlijeko: – Ti si, veli, u mojoj kući, ‘vako, ‘nako…i eto ti rastave!
I tako se u ovom jednostavnom razmumjevanju života lišenog svih faktora mimo iskrene ljubavi skrio jedinstven recept za njihov dug i sretan brak iz koga se izrodilo i živi 8 dece, 22 unučadi i 16 praunučadi. Koliko god bili raritet ovakvi brakovi i ovakve priče predstavljaju svijetlo u sve gušćoj tami koja nas obavija.
Asim i Šemsa Kadrić nisu samo život ispunili godinama. Oni su godine ispunili životom.
