Šesnaesta je sedmica naših online preporuka za čitanje. Druženje sa knjigom u velikoj mjeri je opalo, i vremenom postaje „privilegija“ sve manjeg broja ljudi. Ubrzani način života kao i razvoj tehnologije su u velikoj mjeri razlozi ovome. Iako, razvoj tehnologije ima i pozitivnih strana, sve više se ide ka digitalnom dobu, pa smo u mogućnosti i čitati na našim pametnim telefonima, pa i slušati knjigu, ipak i dalje ima onih kojima je prvi izbor knjiga u papirnoj formi. Za sve ljubitelje pisane riječi u bilo kojem obliku i ove sedmice smo izdvojili knjige naših autora.
Amir Misirlić rođen je 1963. godine. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, na odsjeku za žurnalistiku, 1985. godine, i već naredne počinje raditi u „Oslobođenju“. Centar njegovog interesovanja bila je popularna muzika i o toj oblasti piše preko 30 godina. Od 1998 – 2006 godine radio je kao direktor RTV Vogošća. Nakon toga napušta profesionalno bavljenje novinarstvom, ali ostaje vezan za priču o popularnoj muzici kroz publicistički rad.
Iz te oblasti objavio je: Prvi bosanskohercegovački pop – rock leksikon, monografiju Bijelo dugme, Soundtrack vremena, te 50 godina BH pop rocka. Pored toga objavljivao je knjige poezije, eseja i dva romana: Kupi mi kupine i Vrijeme žetve. Svoje tekstove objavljuje u brojnim publikacijama, a ima i svoj blog. Živi i radi u Vogošći, stoji u zvaničnoj bilješci o autoru.
Roman „Dedo“ treći je roman Amira Misirlića te predstavlja novi pravac u njegovom stvaralaštvu. U pitanju je djelimično biografsko štivo u kojem se miješa faktografija sa fikcijom. „Umro je a da mi nikada nije ispričao svoju priču. Kasnije sam hvatao odlomke te priče sa raznih strana i pokušavao sklopiti mozaik njegovog života. Tamo gdje bi mi zafalio neki dio ja sam ga sam iscrtao onako kako sam vjerovao da bi najviše odgovaralo toj priči.“
Roman se obraća čitaocu čas u prvom, čas u trećem licu, čas iz perspektive pripovjedača, čas iz perspektive glavnog junaka.
Uvodno poglavlje, koje je neka vrsta predgovora pisano je iz perspektive pisca, da bi se nakon drugog poglavlja nastavila priča u trećem licu. Sve do momenta kada glavni lik, Hamdija Koso, ne postane prvi put djed, odnosno dedo. On dobija i nadimak Dedo i od tog trenutka on sam priča svoju priču i to tako da se u svakom narednom poglavlju obraća nekome od svojih najbližih.
Dedo Hamdo Koso, kaže Amir, čovjek je uz kojeg sam ja odrastao i čovjek koji je obillježio moj život, nije samo moj dedo. On je na neki način prototip deda svakog od čitaoca koji će, čitajući ovaj roman, zasigurno, prepoznavati i ponešto iz svog života, života svoje porodice. Stvarajući ovaj roman shvatio sam da ne postoji običan život, već nešto što može inicirati svakoga da malo zagrebe ispod površine i da napiše ponešto o nama dragima, možda malim, ali uistinu velikim ljudima. Ovo je roman o svima nama dragim ljudima.
Autorica Amra Kadrić Šijan, rođena je u Bugojnu, 1961. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a studij engleskog jezika i književnosti u Sarajevu. Do rata, u Bugojnu je radila kao gimnazijski profesor, a od 1993. godine živi u Švedskoj, gdje je studirala francuski jezik i islamofologiju.
Nasmijana šuma je pjesnički prvjenac Amre Kadrić, te je pisana prvenstveno za mlađe čitaoce. Ovom knjigom autorica najdirektnije zadržava svoju ličnu vezu sa Bosnom i maternjim jezikom, a posvetila je sinovima Feđi i Maku i kćerci Ajli, u čijem su odrastanju i nastajale ove pjesme.
Sve pjesme su popračene ilustracijama Ivice Čavara, te će mali čitatelji otvaranjem prve korice zakoračiti u jedan šareni svijet nasmijane šume.
Pripremila Emira Manso
Radio Olovo/A.M
