I dok se tradicija okupljanja na brojnim dovištima polahko gasi ili u najboljem slučaju zadržava jedva vidljive forme, jedno tradicionalno dovište iz godine u godinu pretenduje da posve povrati svoj tradicionalni imidž.
Dova u Šaševcima prije rata bila je najposjećeniji skup ne samo na našem području, već i puno šire. Na desetine autobusa, stotine automobila i hiljade ljudi okupljali su se u Šašvecima drugog avgustovskog utorka. Bio je to opštenarodni teferić na koji se čekalo i za koji se pripremalo cijelu godinu. Miris pećene janjetine, ćevapa, zvukovi muzičkih instrumenata, ringišili, džidžari, slastičari i brojni drugi vašerski prodavači utopljeni u masu naroda koji se tiskao glavnom cestom i livadama s njene obje strane slika je koju mnogi stariji stanovnici zasigurno još dobro pamte. Za mnoge je to bio porodični izlet kao nagrada i odmor za upravo završenu koševinu i pokupljenu ljetinu.
Onda je došao rat. Svih preko 100 kuća su zapaljene i porušene, a narod ovog kraja se otisnuo u muhadžrluk. Izdvajanje iz Olova i Dejtonskim sporazumom pripajanje RS-u i opštini Sokolac umnogome su usporili i želju i poslijeratnu izgradnju i obnovu. Do danas je ovdje obnovljeno tek 10-ak porodićnih kuća, a samo jedna ili dvije porodice stalno žive u Šaševcima. Ali ljubav prema rodnom mjestu isjećanja na tradiciju okupljanja očigledno su još živi što, iz godine u godinu, potvrđuje sve veći broj onih koji se, tradicionalno drugog utorak u avgustu okupljaju u Šaševcima.
Tako je bilo i jučer. Više od 100 automobila uspjelo je izboriti se sa katastrofalno lošim putevima koji vode u selo i doći na ovaj tradicionalni skup. Iako su mještani nekoliko dana prije dove vrijedno radili na popravci puta bio je pravi podvig probiti se jučer do ovog planinaskog sela iz kojeg puca prelijep pogled na širi Romanijski plato.
Slika okupljenih ljudi na livadama iznad sela, zajedničko kolo i ukupan ambijent na trenutak su svima vratili sjećanje na prijeratne dane.
Riješenost ovih ljudi da na ovaj način ne samo njeguju tradiciju, već i ljubav prema zavičaju morali bi biti prepoznati od nadležnih. Putna komunikacija prema selima Ceribašići i Šaševci mora konačno biti kvalitetno riješena, jer je to uslov za bilo koju drugu povratničku aktivnost. Neka i ovaj naš osvrt bude doprinos na tom putu i poziv nadležnima da se pozabave ovim pitanjem.
