Proteklog vikenda u džematu Rakova noga u općini Ilijaš održana je tradicionalna dova i proučen mevlud. U ovo mjesto, na granici općina Ilijaš i Sokolac, na poziv naših prijatelja, uputila se i naša ekipa.
Putovanje širokim i živopisnim predjelima od Dolova preko Gajina i Gajeva, još prije dolaska u Rakovu nogu, opravdalo je naš trud probuđenim osjećajem da živimo u najljepšoj zemlji na svijetu. U svojoj čarobnoj ljepoti pred nama su se izmjenjivale slike osunčanih zelenih livada i dubokog šumskog hlada.
Kada smo, šumskim putem, izašli na jednu prostranu ravan dočekao nas je divan prizor. “Na sred polja bogomolja” i oko nje mnoštvo okupljenog naroda.
Na džamijskom tarihu iznad ulaza potvrda dubokih korjena vjere i tradicije života na ovom području. Natpis iznad džamijskih vrata kazuje kako je džamija na ovom mjestu izgrađena 1510 godine na vakufu Džemile Terović, te da je nakon njenog drugog rušenja ratne 1992 godine 20 godina nakon toga – 2012 obnovila Sadeta Katica-Gurda.
U vjerskom djelu programa izmjenjivali su se u ulozi učača imami ilijaških i sokolačkih džemata, a prigodan vaz održao je hafiz Nijaz Aganhodžić – profesor Medrese “Osman ef.Redžović” iz Visokog. Među uzvanicima primjećujemo i načelnika općine Ilijaš Akifa Fazlića i brojna druga poznata lica. Zajedničkim klanjanjem podne namaza završen je vjerski dio ove tradicionalne manifestacije.
A tradiciji u čast održane su i pješačke trke u kategorijama djeca i odrasli. Dva jahača održala su u svom nastupu i tradiciju konjičkih trka, a zajedničkim narodnim kolom i veseljem stavljena je tačka na ovogodišnju manifestaciju u džematu Rakova noga.
Dođite nam i dogodine i prenesite ovaj naš poziv ostalima u Olovu! – riječi su kojima nas je ispratio naš domaćin Mehmed Poračanin. Ovaj tekst i naše iskustvo su upravo to- poziv da posjetite ovo mjesto.
A naš domaćin umije svoju zavičajnu ljubav pretočiti u stihove što svjedoči jedna od njegovih zavičajnih pjesama:
Zove me šafran
Iz Ibrinog Gaja
Zove me s Ulice
Dječija graja
Zove me vjetar
Odozgo s Glavica
Zove me toprak
Moja Potkušnica
Zekonja rikom
Zove me s Njiva
I miris bestilja
Od Bjelasovskih šljiva
Isjek i Čepovac
Studenac i Vrelce
Zovu da dođem
U svoje selce
Zovu me sijela
Komšijske priče
Na grudu rodnu
U Bjelasoviće.
Zove me horoz
Pjesmom u zoru
Ovce što bleje
U Brajkinom toru
S Turbeta zovu
Bijeli nišani
Stečci iz Mehke
Ti dobri Bošnjani
Ajičev bent
Sebi me zove
U njemu da sperem
Blato i grijehove
Zove me Blatnica
Sirovinska Rijeka
Nepokošeno Polje
Na mene čeka.
Zove me Prisoje
Podhomar,Bojišta
Njive i Tinjag
I Hadžijina Laništa
S ovršenog guvna
Zovu me ptice
I zreli ljeljci
Sa Zakušnice.
Zove me prtina
Dole u Rajtiće
Gdje sanke dječije
K’o vjetar “piče”
Zove me vakat
Zimske Olimpijade
Snježina silna
Do moje brade
Zovu me sječanja
Mori me želja
Bez rodnog kraja
Nema veselja.
