Alija Isaković

Alija Isaković je rođen u Bitunji pokraj Stoca, 1932.  bosanskohercegovački književnik, romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i povjesničar jezika i književnosti. Utemeljitelj je moderne bosanske jezičke kulture, te jedan je od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca uopće.

Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik, u Sarajevu. Bio je geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj “Svjetlosti”. Pisao je pripovijetke, romane, drame, putopise, eseje, studije, filmske i tv- scenarije.

Životopis

Priredio je niz antologija, zbornika radova, bibliografija. Nagrađivan je za prozno i dramsko stvaralaštvo.

Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972., prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca “Hodoljublje” 1973, zbornik radova “Hasanaginica, 1774-1974″, anegdote Nasrudina-hodže 1984, te s Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa “Behar” 1900-1911., te knjigu “O ‘nacionaliziranju’ Muslimana” 1990. godine, pri čemu je utro puteve buđenju i osvješćivanju nacionalnoga bića Bošnjaka.

Alija Isaković snažno se zalagao za afirmaciju bosanskog jezika.[1] Kao leksikograf, Isaković je nezaobilazan u oblikovanju bosanskoga jezika. Objavljeni su njegovi rječnici “Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku” iz 1993. i “Rječnik bosanskoga jezika” iz 1995.

Umro je u Sarajevu 1997. godine. Bošnjačka zajednica kulture Preporod dodjeljuje nagradu “Alija Isaković” za najbolji dramski tekst.

Djela

• Sunce o desno rame(1963)[2]
• Semafor (1966)
• Avdo Karabegović Hasanbegov: Izabrane pjesme (1967)
• Prednost imaju koji ulaze (1971)
• Građa za bibliografiju Muslimanske književnosti 1883-1971 (1972)
• Biserje (1972)
• Hodoljublje (1973)
• Građa za bibliografiju bosansko-hercegovačkog (1842-1970) (1973)
• Edhem Mulabdić: Izabrana djela (1974)
• Hasanaginica, 1774-1974 (1975)
• Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974 (1975)
• Taj čovjek (1975)
• Osman – Aziz (Osman Nuri Hadžić i Ivan Miličević): Izabrana djela (1980)
• Krajnosti (1981)
• Hasanaginica (1982)
• Pobuna materije (1985)
• Nasrudin Hodža (1986)
• Jednom (1987)
• Neminovnosti (1987)
• Ahmed Muradbegović: Izabrana djela (1987)
• Lijeve priče (1990)
• O »nacionaliziranju« muslimana. 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana (1990)
• Biserje. Izbor iz muslimanske književnosti. Drugo, prošireno, izdanje (1993)
• Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku[3] (1993)
• Rječnik bosankog jezika (Sarajevo, 1995)

wikipedia

Intermedijska adaptabilnost tekstova je karakteristična za Aliju Isakovića. Veoma jednostavno i veoma prirodno njegove se pripovijetke pretvaraju u tv i radio-drame, i obrnuto.

“Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, navine i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja”, rekao je Isaković na Bošnjačkom saboru 27. septembra 1993. godine.

Bilo koji roman da odaberete jednako ćete uživati u simboličkim slojevima koji se međusobno prepliću kao što i u životu sve postoji na temelju lančane reakcije.

Romani su izvrsno realizirani i ukazuju na Isakovićevo majstorstvo vladanja jezikom i temom.