Općenito

Jedan dan među deminerima na prevoju Karaula kod Olova

 

 

 

Hljeb sa 77 kora

 

Sa čak 22 miliona m2 površine pod minama, što je više od 5 % ukupnog teritorija, općina Olovo spada u red, minama, najzagađenijih i najugroženijih područja u BiH. Zahvaljujući aktuelnom projektu deminiranja na širem lokalitetu prevoja Karaula biti će pregledano i očišćeno 180 hiljada kvadrata.  Svaki susret sa znakom upozorenja o miniranom području  uliva strah i predstavlja neprijatan osječaj za svakog čovjeka. No ,kako je onima čiji je posao svakodnevno  tražiti mine i NUS .  Teško pitanje i za one koji sa sobom nose decenijsko iskustvo u ovom poslu, deminere angažovane na projektu izviđanja i deminiranja 180 hiljada kvadratnih metara na lokalitetu Karaula u općini Olovo.

Posao je sam po sebi vrlo složen i specifican i ne može, znaci, raditi svako…Mora biti čovjek hrabar, psihički sposoban za ovaj posao da bi ga izvodio. Cijelo vrijeme znači koncentrisan na ono što radi jer ovdje se samo jednom griješi. –govori nam Sabahudin Baraković,vođa deminerskog tima NN IVŠA iz Orašja. Deminersko iskustvo ovih ljudi sticano ne samo širom BiH, već i Hrvatske, Kosova, pa i Avganistana kažu ne daje im za pravo da zapostave strah jer on je važan preduslov opreza i koncentracije u ovom opasnom i teškom poslu.

  Što se tiče naseg hljeba on je sa 77 kora! Čast rudarima…čast svemu, međutim ovdje smo izloženi svaki dan opasnostima od pogibije, od nesreće..ali eto sticajem okolnosti ovdje je tim inaće dobar. Dobri su momci ,stručno osposobljeni.-govori nam deminer Osman Patković

Relativno sam mlad ali i relativno dugo se bavim ovim poslom . Nama je to kao bilo koji drugi posao.Navikli smo na njega. Bojazan naravno postoji, to nas drži u opreznosti svih ovih godina. –kaže Slaviša Pejanović, deminer.

Bez obzira,  kako kažu, bio neko Osman ili Slaviša , svi su na istom zadatku i među njema nema nikakvih problema i zapreka . Jedan u drugog imaju povjerenje, i svi rade zajedno.

U BiH blizu 1.400  km2 još nije deminirano. Uprkos ovim činjenicama sve je manje novca za deminiranje što dovodi do svakodnevnog degradiranja i obezvrijeđivanja teškog i opasnog deminerskog posla.

Vrijeme u kome sam ja počeo deminirati, 1996.godine, znaci posle rata,  kvadratni metar deminiranja bio je 40 do 50 maraka dok je trenutno samo jedna marka po kvadratu. Uz sve to deminerske organizacije suočavaju se i sa teškom naplatom za svoj pošteno urađeni  posao. Naša deminerska organizacija, NN IVŠA više od godinu dana bezuspješno pookušava naplatiti blizu pola miliona KM koje nam duguje NB Fondacija za projekte deminiranja u Teočaku i Ugljeviku.  U ratu su razne formacije sijale BiH smrtonosne minske naprave, posle rata razni mešetari pokušavaju eto profitirati na muci deminera koji-istiće Baraković.

Od 1997. godine, do danas u BiH u ovom opasnom poslu poginulo je preko 50 deminera, više od 70 ih je teško povrijeđeno. Nenadokanadivo visoka cijena za našu sigurnost s jedne i  nedopustivo loš tretman ovog opasnog zanimanja s druge strane.

 

 

 

Prikaži više

Povezani članci

Back to top button