Sadetina ljubav prema vezu i tkanju duga šest decenija
Ljubav prema tkanju, vezu, heklanju i drugim starim i gotovo zaboravljenim umjetnostima iz kućne radinosti iznjedrila je rukama Sadete Karagić iz Gornjeg Olova na hiljade orginalnih rukotvorina. Ne čudi s obzirom da, kako nam kaza, ljubav prema ovoj staroj tradiciji u njenom slučaju traje blizu šest decenija. – Još dok sam bila dijete zanimala sam se time. Od 13-te godine sam počela tkati, heklati, vezti…Eto povula ta ljubav se do danas – kazuje nam Sadeta
U ćilime i drugu tkanu prostirku, u brojne vezove te heklane i druge proizvode koje nam pokazuje ugrađena je ljubav koju prepoznaju i kupci koji znaju šta je ručni rad , koji znaju njegovu vrijednost i kvalitet. Sve sto danas radi uglavnom su kaže naruđbe a njeni brojni proizvodi nalaze puteve i do daleke australije. – Ćilimi, staze, jastuci, torbe, stolnjaci i heklane
garniture, vezene i tkane marame… sve ja to radim po naruđbi. Dosta mojih proizvoda je otišlo u Njemačku, Švedsku, pa i do daleke Australije- govori za naš program ova vrijedna olovljanka, pokazujući nam prelijepe staze koje kaže upravo radi za jednog vlasnika restorana na Baščaršiji i za butik njegove kčerke gdje se prodaju bosanske rukotvorine.
Pomoć i podršku Sadetinom radu pružaju muž Muhamed i još važnije kčerka Mirsada što je garancija da će ova umjetnost i evo koristan hobi u slučaju ove porodice nastaviti da živi. – Ja dobro pamtim vrijeme sijela i prela na kojima se plelo, heklalo i vezlo. Tako sam i upoznao svoju suprugu. Kčerka Mirsada također voli i radi ove rukotvorine – kazuje nam Sadetin muž Muhamed koji se sada brine o pržionici kafe i maloj zanatskoj radnji u olovskoj čaršiji. Ova radnja
prepoznatljiva je upravo po brojnim ukrasima i proizvodima iz kućne radinosti.
Dok u avlijskom hladu, za stolom, pijemo domaću kahvu Muhamed i Sadeta otkrivaju nam kako će ovih dana obilježiti ravno 50 godina zajedničkog zivota. A to je opet posebna priča koju, pjesmom o ljubavnoj stazi na kojoj su se sreli, najavljuju za neku drugu priliku. „… stazicu mi travica prekrila kud’ sam tebi dolazio mila“ – bilježimo iz milozvučnog dvoglasa za kraj ove reportaže. Sve izvorno i orginalno!