Gradska biblioteka Olovo preporučuje za čitanje-Knjiga mojih života i Jesen u gradu!

Dragi korisnici Gradske biblioteke Olovo, i svi oni koji nas prate i na ovaj način, preko Radia Olovo, naše online preporuke odavno su postale redovna rubrika srijedom. Ovo je već trinaesta srijeda kako se družimo sa vama.

Posjetite nas, čitajte, i samim tim uradite mnogo toga za svoje zdravlje: oslobodite se stresa, poboljšajte pamćenje, naučite nešto novo…

Aleksandar Hemon je bosanskohercegovački prozaist i novinski kolumnist. Rođen je u Sarajevu 1964. godine, gdje je i odrastao i počeo se baviti književnošću na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Početak rata u Bosni i Hercegovini ga je zatekao na boravku u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je odlučio da ostame, nastani se u Chicagu i pokuša pisati na engleskom jeziku. Iz tih pokušaja nastale su priče koje su činile njegovu prvu zbirku Pitanje Bruna. Nakon tog zapaženog debija napisao je roman Čovjek bez prošlosti i time potvrdio novostečeni status mladog i izrazito talentiranog pisca.

Knjiga mojih života sačinjena je od petnaest naknadno prerađivanih tekstova koji su objavljivani po američkim novinama i časopisima. Knjiga mojih života piščeva je autobiografija.

Životi Aleksandra Hemona počinju u Sarajevu, gdje je njegov dječački život prožet uličnim fudbalom sa djecom iz komšiluka, odricanjem od mlađe sestre – pokušajem ubistva tog malog zavežlja koji je trebao biti živ i njegova sestra. Tek kada se ona počinje boriti za život on shvata da je ne smije ubijati jer mu je to sestra i jer je voli. U Sarajevu njegov život se svodi na bockanje američkom muzikom, lošom poezijom, i za nijansu boljim novinarstvom. A onda, njegov život u Chicagu: gledajući izdaleka kako počinje rat u Sarajevu, i grad u opsadi, zna da nema povratka: njegovi roditelji i sestra zajedno sa psom bježe iz Sarajeva, ostavljajući za sobom sve što su poznavali, i sam Hemon započinje novi život, u novom gradu osniva porodicu.

Hemon je ove priče pisao za ljude koji o njegovom prethodnom svijetu ne znaju ništa, Miljenko Jergović o tome kaže: U pogledu umijeća pisanja, i onoga što bi se moglo nazvati zanatom, „ Knjiga mojih života“ podrazumijeva neku vrlo neobičnu virtuoznost. Kada govori o svome djetinjstvu u Sarajevu, o sestrinom rođenju, odrastanju u socijalzimu, školskim drugovima ili o onom slavnom fašističkom rođendanu, Aleksandar Hemon obraća se publici koja nema blage veze o svijetu o kojem on govori, iznosi vlastitu intimu, i riskira negativnu reakciju svijeta koji će knjigu čitati u prijevodu, a o njegovome svijetu i kontekstu zna sve ili gotovo sve.

Colum McCann o Hemonu kaže:“Aleksandar Hemon je, iskreno, najveći pisac naše generacije. Njegova književnost je duboka, okretna, smiješna, graciozna, oštra, bijesna, sirova, ona koja ispituje. Vrijednost Knjige mojih života se može iščitati odmah iz posvete: Za Isabel, koja zauvijek diše na mojim prsima. Njegovim pisanjem ona, također diše i na našim. Takva je funkcija pripovijedanja: doći do suštine onoga što može na kraju slomiti naše srce. Ovo je knjiga – kao i sve knjige Aleksandra Hemona – koja je arija za naše vrijeme.“

Jesen uveliko kuca na naša vrata i već izviruje iza nekih čoškova, zbog toga smo za djecu ove sedmice izabrali zbirku pjesama Ismeta Bekrića – Jesen u gradu.

Ismet Bekrić jedan je od najznačjniji pisaca za djecu u BiH. Rođen je u Banja Luci, 1943. godine, to je grad koji je i bio njegova velika inspiracija. Studij književnosti završio je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, kao student bio je saradnik „Vesele sveske“, „Malih novina“, „Olobođenja za djecu“ i Radia-Sarajeva. Bekrićeve pjesme prevedene su na više evropskih jezika, dok su mu knjige objavljene u prijevodu na italijanski, turski, makedonski i slovenski jezik.

Ismeta Džibrić o zbirci ovih pjesama kaže: Možda će čitalac, kada pročita naslov zbirke, pomisliti da cijela zbirka pjesama pjeva o jeseni. (…) Ali u ovoj zbirci nije tako. Jesen u ovoj zbirci pjesama razlikuje se od drugih i to mnogo. Pjesma Jesen u gradu je samo jedna pjesma o jeseni po kojoj zbirka nosi naslov. Ljepota jeseni, raskoš i bogatstvo koje ona sa sobom nosi su dovoljan razlog da i jesen, kao što su i proljeće, kiša, ljubav, grad… bude neizostav motiv u pjesmama iz ove zbirke.

Bekrić u pjesmama govori o svom djetinjstvu, koje je bilo ispunjeno radošću, ljubavlju, toplinom… njegovu pažnju zaokupljuju i parkovi, drvoredi, stabla, cvijeće, rijeka, čak i gradska buka. Drvoredi i parkovi su u gradovima da bi ih uljepšali, da bi djeca a i odrasli znali kada je proljeće a kada jesen. Sa posebno naglašenim osjećajem topline pjesnik pjeva o svojoj uličici, a izuzetnom suptilnošću ispjevane su pjesme u kojima je glavni motiv otac, blagi humor, smijeh je također pratilac Bekrićvih pjesmi dok za osjećanja tuge, nema mjesta u njegovim pjesmama.

Pripremila Emira Manso

Radio Olovo/A.M