Prema našim istraživanjima Olovo (Gornje Olovo) 1898. godine ima 51 privatnu kuću, nekoliko značajnih javnih i privrednih objekata i veći broj manje značajnih sadržaja. Od 51 privatne kuće naviše ih imaju sljedeće familije: Drgemendžići (Degirmendžići) ukupno 6 kuća, Hadžiavdići – 5, Begovići (i Đulovići) – 5, Karahmetovići -4, Biogradlije (Ibiševići) -3, Cerići -3 i Kajičići -3. Po dvije kuće u Olovu tada imaju: Karasalihovići, Čamdžići, Pulići, Mujkići i Sulejmanovići (Nezorovići). Brojne su i familije sa po jednom kućom: Skalić (naslijedili Ramići), Gluhići, Aganovići, Kulalići, Karićiči, Memagići, Fočići, Heme i Poljaci. Brojne stare olovske familije se tokom 19. stoljeća naseljavaju u neposrednu okolinu Olova. Takvi su: Hadžiavdići u Dolovima, Begovići u Kozjaku, Memagići na Pogaru… Dolaskom austrougarske uprave a prije 1898. godine, u današnje Gornje Olovo naseljavaju se i familije sa strane. To su Rudelići i Ozme koji kupuju po jednu kuću od starih olovskih familija.
Od značajnijih javnih urbanih sadržaja i objekata krajem 19. stoljeća imamo slijedeće:
– Dzamija u sredistu naselja koja je iz 16. stolječa,
– Vakufska kuća koja se nalazi kod dzamije,
– Crkva na Crkvištu (obnovljena osamdesetih godina 19. stoljeca),
– Kešin han (Sulejmanovica), ispod dzamije,
– Vakufski han (iznad raskrsca Haniste), ubrzo mekteb.
– Stara kuca Begovića (Jusufspahića) u koju su starinom svracali putnici,
– Stara velika zgrada (vjerovatno prije 1878. godine sluzila za osmansku upravu
– Konak (u vlasnistvu Rudelica 1898. godine, u njoj stanuje i drzi gostionu).
– Ispod samog naselja ka rijeci Krivaji je banja,
– Duc an (posebna zgrada) Karahmetovica (kod Kesina hana),
– Jos jedana posebna zgrada kao ducan (Karahmetovica),
– Jedna stara kuca u kojoj stanuje i drzi trgovinu od 1882. g. Haim Ozmo,
– Ekmescinica (pekara), (kod vakufskog hana),
– Vise ducana i zanatskih radnji u prizemljima kuca,
– Vakuf dzamije,
– Ispod naselja na Zlohuru su ostaci stare cuprije na Krivaji,
– Javni prostori (Raskrsc e Haniste, Ulica, Skale, Kod Banje…) koji govore o staroj urbanizaciji
– vise raznih gradilista, privatnih i vakufskih, i drugi sadrzaji.
Odmah iza 1878. godine je u sadašnjem Gornjem Olovu uspostavljena i Žandarmerijska stanica. Na samom početku 20. stoljeća, javljaju se dućani vlasnika sa strane (Glođo iz Sarajeva, Hasić iz Kladnja) a na mjestu Vakufskog hana otvoren mejtef (škola). Ovdje vidimo da je naselje Olovo krajem 19. stoljeća prilično urbanizirano. Ima oko šesdeset različitih urbanih objekata i sadržaja. Javni urbani objekti i sadržaji (dućani – trgovine, zanatske radnje, hanovi, ugostiteljski objekti, upravni i vjerski sadržaji…) daju Olovu značajne elemente i čaršije. Zapravo, naselje Olovo je ujedno i jedna prilično zaokružena čaršija.
Izgradnjom pruge Zavidovići – Olovo – Kusače, 1901. godine sadašnje Gornje Olovo počinje da stagnira a naglo se kao središte cijelog naselja i okoline, razvija Podolovo (Donje Olovo), oko željezničke stanice.
Zaključak: Kao što vidimo u prethodnim razmatranjima, naselje (grad) Olovo ima dugu urbanu tradiciju. Još u srednjem vijeku zahvaljujući rudi olova ispod utvrde Olovac razvija se podgrađe. Kroz kasnija stoljeća značaj Olova održava i njegov položaj na važnom putu Sarajevo – Tuzla. Baština sjeveroistočne Bosne VII 54 Detaljni pregled i analiza urbano-geografskih karakteristika Olova sa kraja 19. stoljeća, tačnije 1898. godine, daje sliku jednog prilično razvijenog i urbaniziranog naselja. Tad je Olovo kompaktno i gusto izgrašeno središte sa oko šesdeset urbanih objekata i sadržaja. Preko pedeset je privatnih kuća a od javnih urbanih objekata i sadržaja registrovani su: džamija, crkva, hanovi, dućani, zanatske radnje, banja, vakuf… Zbog svog topografskog položaja Olovo (danas Gornje Olovo), od samog početka 20. stoljeća, postepeno stagnira.
I na kraju ovo su izvori i literatura korišteni u izradi ove prezentacije: Baština sjeveroistočne Bosne VII 37 Mr. sc. Rusmir DJEDOVIĆ ; Gruntovne knjige iz 1898. godine za K.O. Olovo, Gruntovnica Suda u Visokom 2. Katastarski planovi iz 1883-1885. g. razmjera 1:6250 za K.O. Olovo, Katastar Općine Olovo. 3. Katastarski planovi iz 1883-1885. g. razmjera 1:3125 za naselje Olovo, Katastar Općine Olovo. 4. Katastarski planovi novi premjer, oko 1970. g. . razmjera 1:2500 za naselje Olovo, Katastar Općine Olovo. 5. Topografska karta iz austrougarskog perioda razmjera 1:75000, sekcija Kladanj und Čevljanović. 6. Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda 1. maja 1885., Zemaljska štamparija, Sarajevo, 1886. 7. Proračuni vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889. sastavljeni po Zemaljskom vakufskom povjerenstvu u Sarajevu, Štamparija Bosanske pošte, Sarajevo 8. Glavni rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895., zemaljska štamparija, Sarajevo, 1896. 9. Herman 10. Milenko S. Filipović, Varošica Olovo s okolinom, Beograd 1934. 11. Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1985. 12. Hamdija Kreševljaković, Hanovi i karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, III, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991. 13. Obradila Amina Kupusović, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine sv. III, Bošnjački institut Cirih-odjel Sarajevo, Orijentalni in stitut u Sarajevu, Sarajevo, 2000. 14. Marko Karamatić, Olovo kao paradigma katoličanstva u Bosni u XVII. stoljeću, Zbornik radova sa Znavstvenog skupa Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u Olovu, Sarajevo, 2008. 15. Rusmir Djedović,Neka historijsko-geografska istraživanja Krivaje, Zbornik radova sa Naučnog skupa Rijeka Krivaja kroz prošlost (prostor, vrijeme, ljudi), održanog u Olovu 2014. godine, Institut za istoriju, Sarajevo. (u pripremi) 16. http://www.katastar.ba/geoportal/, januar – februar 2015
Hvala što nas pratite!
